ZAGREB, 6. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, nastavljeno je danas svjedočenjem Mirjane Radman (68). Ona je kao desetogodišnja djevojčica, u srpnju 1942., zajedno sa obitelji svoje
majke Židovke otpremljena u Osijek, pa u ženski logor Đakovo, gdje je razdvojena od obitelji, nakon čega je odvedena u Jasku, a nakon nekoliko dana u jasenovački logor. Iz logora je izašla u prosincu 1942. kada je otac došao po nju s potvrdom da je Hrvatica. Kako je istaknula, tijekom boravka u logoru nije vidjela niti čula za optuženog Dinka Šakića, za kojeg je prvi put čula prije njegovog izručenju Republici Hrvatskoj.
ZAGREB, 6. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog
logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, nastavljeno je danas
svjedočenjem Mirjane Radman (68). Ona je kao desetogodišnja
djevojčica, u srpnju 1942., zajedno sa obitelji svoje majke Židovke
otpremljena u Osijek, pa u ženski logor Đakovo, gdje je razdvojena
od obitelji, nakon čega je odvedena u Jasku, a nakon nekoliko dana u
jasenovački logor. Iz logora je izašla u prosincu 1942. kada je otac
došao po nju s potvrdom da je Hrvatica. Kako je istaknula, tijekom
boravka u logoru nije vidjela niti čula za optuženog Dinka Šakića,
za kojeg je prvi put čula prije njegovog izručenju Republici
Hrvatskoj.#L#
Na početku svjedočenja, na upit predsjednika sudskog vijeća kako se
osjeća, svjedokinja je odgovorila "ne baš ugodno". "Dijete sam
majke Židovke i oca Hrvata. Obitelj moje majke je sva pobijena,
jedino sam se ja spasila, jer sam dijete Hrvata", naglasila je
Mirjana Radman i pritom zaplakala. "U logoru sam u kolovozu ili
rujnu 1942. vidjela svoju mrtvu baku na kolima na kojima je bilo
nabacano više tijela. Prepoznala sam je po haljini, a naknadno su mi
druga djeca rekla da su ta mrtva tijela vozili na spaljivanje",
izjavila je.
Ostali članovi majčine obitelji su, kako je rekla, ubijeni u
logorima Auschwitzu, Matthausenu i Jasenovcu. Napomenula je kako
je u logoru bio i njezin ujak, liječnik, koji je od nje tražio da
nikada ne prizna da je Židovka i da joj je on ujak. Kako je
istaknula, majka joj je preživjela rat, jer je bila zaštićena u
mješovitom braku, a oca su joj 1943. ubili četnici.
Nekoliko dana prije odlaska u jasenovački logor Mirjana Radman je
sa skupinom djece bila je smještena u Jaski gdje su ih dočekale
časne sestre koje su im dale topli obrok, okupale ih i obukle. "Tu su
jako lijepo postupali prema nama", naglasila je.
U jasenovačkom logoru je po dolasku smještena u baraku sa drugom
židovskom djecom od kojih je najstarije imalo 12 godina, a najmlađa
su, kako je rekla, bila stara pet do šest godina. Ne zna koliko je
djece bilo u baraci i u logoru, ali se sjeća da su svi na odjeći imali
oznake žute boje - na rukavu žutu traku i na prsima oznaku sa slovom
"Ž", kao oznakom za Židove. Sjeća se odvođenja bolesne djece, ali ne
zna što se s njima događalo. Pritom je izjavila kako su se neka
djeca, koja nisu bila teško bolesna, vraćala u baraku, a teže
oboljela "više nikad nisu došla". Izjavila je da nije vidjela
kažnjavanje i zlostavljanje djece, te kako nije bilo posebno
tragičnih događaja.
Ne sjeća se dovođenja drugih skupina djece nakon njenog dolaska u
logor Jasenovac.
Logoraši su posebice živjeli u strahu, kako je rekla, od tadašnjeg
zapovjednika logora Maksa Luburića. "Kad bi on došao bili smo tiši
od muhe", rekala je, dodavši da je od ustaških dužnosnika jedino još
čula za "svećenika Marjanovića". Ishrana je, po njezinim riječima,
bila slaba, a od straha hranu nisu ni tražili.
Sjeća se da su ih u "špaliru" puštali jedan sat na zrak. To nije bilo
svakodnevno, naglasila je, te dodala kako su ponekad mogli šetati.
Nisu imali kontakte sa odraslim zatočenicima, od kojih je najviše
bilo Roma, koji su joj djelovali utučeno i neuhranjeno. Vidjela je
izdvajanje odraslih zatočenika, ali ne zna gdje su ih odvodili, jer
je, kako je rekla, bila premala da bi to shvatila.
Napomenula je kako se mnogih stvari ne sjeća, jer je bila dijete i
jer se "skrivala i povlačila u sebe". "Cijelo vrijeme sam se samo
brinula za dvije godine mlađu prijateljicu Tamaru Braun koja je
nakon rata otišla u Izrael", rekla je.
Nakon rata svjedokinja Mirjana Radman udala se u Banjoj Luci (BiH),
gdje su je, kako je rekla, 1996. istjerali kao i 1942. kad je
otjerana u jasenovački logor. Iz Banje Luke "izbacili su me kao
'ustašu'", rekla je, te ponovno zaplakavši dodala da ju je spasila
Židovska organizacija.
Ispričala je i događaj kada je njezina majka, desetak godina nakon
rata, na obali Save zatekla skupinu studenata među kojima je bila i
izvjesna Tamara Marković. "Djevojka je gledala u rijeku, a moja
majka ju je upitala što gleda. Djevojka je odgovorila da gleda hoće
li netko od njezine obitelji proći. Ispostavilo se da je to bila
Tamara Braun", kazala je Mirjana Radman.
Tijekom svjedočenja kamere nisu snimale lice svjedokinje Mirjane
Radman.
Šakićev branitelj Ivan Kern nije imao pitanja za svjedokinju.
Suđenje se nastavlja sutra.
(Hina) so sp