NJ 24.III.TAZ: RENACIONALIZICIJA EU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 24. III. 1999. Prilika u obliku renacionalizacije "Povijest Europske unije bila je dosad obilježena borbom tri središta moći. Središnja birokracija, koju zastupa Povjerenstvo EU, željela je veću moć za središnju birokraciju. Nacionalne vlade, koje je zastupalo Vijeće ministara EU, željele su veću moć za nacionalne vlade. Skupština EU, koja se smatrala predstavnikom europskih biračkih naroda, željela je veću moć za Europsku skupštinu. Bila je to izuzetno eksplozivna konstelacija snaga, koja je kočila napredak. Svađa u tom trokutu uglavnom je rezultirala zbrajanjem ništica - veća moć na jednom mjestu donosila je veće probleme na dva druga mjesta i tako je zbir razočaranja rastao brže od zbira postignutog. Zato krizu, nastalu iznuđenom ostavkom Povjerenstva EU, nije moguće jednostavno riješiti. Doduše, valja izraziti zadovoljstvo što je kriza shvaćena u svojim punim dimenzijama kao institucionalna kriza, koja zahtijeva institucionalne promjene, a ne jednostavno kao privremena kriza povjerenja, kao što su u početku mislili neki ležerni povjerenici EU. No, većina reformskih prijedloga ne svodi se na otupljivanje oštrine sukoba mehanizama u EU već na njegovo zaoštravanje. Tako bi Povjerenstvo na čelu s jakim šefom trebalo dobiti važniju ulogu dok bi Europska skupština istodobno trebala dobiti veća prava. Bilo bi jako čudno kad premijeri članica EU u Berlinu ne bi izrazili i želju za jačanjem uloge vlada u sastavu EU. Tada bi kaos bio potpun. Pritom valja napomenuti da je ostavka Povjerenstva EU u osnovi šansa. Jedan dio trokuta srušio je sam sebe. Preostaju još dva dijela - europske vlade i hipotetički suveren, dakle birači, navodno zastupljeni u Europskoj skupštini. To je dobrodošlo raščišćavanje bojišnica. Povjerenstvo EU postalo je privremeno prazna ljudska, kojoj jedna od dvije preostale strane mora udahnuti novi život - ili izabrane nacionalne vlade ili izabrani europski skupštinski zastupnici. Koja od te dvije strane uspostavi kontrolu nad Povjerenstvom, dugoročno će osvojiti prevlast na europskoj razini. EU se nalazi na prekretnici: ili renacionalizacija ili europsko stapanje. Ili snažni povrat kompetencija za donošenje odluka na nacionalnu razinu ili izgradnja demokracije na razini EU s europskim ustavom i Europskom skupštinom kao zakonodavcem. Opcija renacionalizacije starta s prednošću. Za razliku od sveeuropskoga suverena, nacionalne države već postoje. Sudeći po činjenicama a ne po iznesenim tvrdnjama, povrat ovlasti iz Bruxellesa u Bonn, Pariz, London i ostale prijestolnice nije samo čin renacionalizacije već i čin demokratizacije budući da na nacionalnoj razini postoji više demokratskih mogućnosti kontrole nego na nadnacionalnoj razini. Stoga bi bilo pogrešno osuditi renacionalizaciju kao nacionalistički koncept. Štoviše, ona otvara prigodu za prekid polaganog procesa slabljenja postojećih parlamentarnih institucija, primjetan u cijeloj Europi. Premještanje ovlasti s nacionalne na europsku razinu oduvijek je istodobno bilo sredstvo pomoću kojega je razini građana trebalo oduzeti mogućnosti intervencije i kritike. Europski napredak nije istovjetan sve tješnjoj integraciji već podrazumijeva ponovno otvaranje glavnih političkih pitanja za javnu raspravu. Možda je tek tim zaobilaznim putem moguće postići ono što već zahtijevaju zagovornici europskog ustava: riječ je o stvaranju europske javnosti iz koje će potom izrasti europska demokracija", zaključuje Dominic Johnson.