IT LA REPUBBLICA 14. III.- SRBIJA,KOSOVO

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. III. 1999. Milošević priprema rat kako ne bi izgubio potporu "Poštari su počeli raznositi vojne pozive rezervistima, a mudri mladići upozorili su mame i supruge da odbijaju ta plava pisma s povratnicom. Jučer je prije zore beogradskom noći vladala tutnjava zrakoplova: premješta se zrakoplovstvo. Drugdje u Srbiji veliki noćni pokreti postrojba i sredstava. No te pripreme ne odvijaju se u najmračnijoj tajnosti već gotovo otvoreno i javno, kao da se zapadnjacima želi reći: pribilježite i, kada budete bombardirali, nemojte nas jako povrijediti. Dvije noći projektila, zatim bi Milošević podigao bijelu zastavu. I tako se može protumačiti dvoznačna rečenica koja je pobjegla jednom od srpskih pregovarača tijekom ovih dana povjerljivih razgovora: 'Srbija Kosovo ne može izgubiti bez vojnog poraza'. U Francusku, gdje sutra ponovno počinju pregovori o Kosovu, ide se s malo optimizma. U ovom trenutku izgledi su da se neće ratificirati mirovni sporazum, već konačni fijasko iza kojega postoji samo oružani sukob između NATO-a i Srbije. Možda jedan lažni rat, jedna kratka ratna dramaturgija, prema jednom prešutno dogovorenom scenariju između zapadnjačkog zrakoplovstva i srpskih oružanih snaga. Odnosno, jedna od onih pustolovina za koje se zna kako počinju, ali nikada i kako završavaju.(...) Jučer su Miloševićevi mediji slavili pravoslavnu solidarnost koja se okuplja oko balkanske svete zemlje Kosova pod prijetnjom katoličko-luteranskog NATO-a. Istočno carstvo protiv zapadnog carstva, kao u stara dobra vremena. Elektrizirajuća perspektiva za delirij srpske snage i harvardskih teoretičara 'sukoba civilizacija'.(...) No jedan dio Srbije već vjeruje da bi prepuštanje Kosova bilo veleizdaja, i to je Srbija koja je uz Miloševića: njegovi socijalisti, suprugini komunisti, Šešeljevi fašisti, Draškovićevi umjereni nacionalisti. Režim je preslab da bi si dopustio krizu potpore u narodu i unutarnji sukob. Tako Milošević može manje opasnim ocijeniti izazivanje nezadovoljstva glavnog stožera, koji uopće nije nestrpljiv vidjeti uništenim, u najmanju ruku, zrakoplovstvo radi izgubljene stvari kao što je Kosovo. Nakon ta dva dana nadziranog rata, može se podići ruska Duma i zaprijetiti da će porušiti mostove s Europom: ono čega se Europljani najviše boje. U tom bi slučaju Milošević ponovno došao do manevarskog prostora. A s njime bi došla spremnost da odolijeva sve dok mu glavni stožer ne nametne predaju.(...) Kad bi Milošević imao povjerenja, ovih bi tjedana slijedio savjete europske diplomacije: igrati prvi i prvi potpisati sporazum, načelno prihvaćajući NATO-ove snage, a u zamjenu bi Beograd dobio čvršća jamstva suvereniteta. No Milošević ne želi NATO ni u jednom obliku, i to je prava zapreka. Sada se Europljani pitaju do koje su ga točke Rusi spremni poduprijeti. I, prije svega, kako bi reagirali ako bi došlo do odmjeravanja snaga. Sigurno je da Moskva ne bi mogla, i kada bi htjela, ponuditi vojnu pomoć Srbiji. No odnosi s Europom ušli bi u izrazito veliku napetost. I radi toga europske diplomacije bombardiranja drže nesrećom. Neke od tih diplomacija, kaže nam Drašković, aludirajući na povjerljive kontakte, nisu u istoj momčadi s Amerikancima. No ako se Beograd oslanja na to da će se u ključnom trenutku zapadnjaci ponovno podijeliti, vjerojatno ima iluzije. Na stranu moskovska karta, Milošević u ruci nema drugih bodova. Može pokušati zapaliti Bosnu, no NATO ga je pretekao raspuštajući jednu bosansko-srpsku brigadu i zaplijenivši tajne arsenale. Ostale brigade nisu prijetnja zapadnjačkim vojnicima. I čini se da, tamo dolje, malo Srba još ima želju boriti se. No, istodobno, Europljani nemaju mrkava da bi uvjerili srpski režim. Tjednima je EU spominjao postupno ukidanje sankcija, dok nije shvatio da se Milošević uopće ne želi otvoriti. Tako se nastavlja kretanje prema sukobu kojega nitko ne želi i kojega Srbija ne razumije. Kakva je vrsta novinarstva, ta vaša? pita Drašković koji se osjeća pogođenim. Zašto nikada ne govorite o srpskim civilima, uključujući djecu, koje je gerila masakrirala? Istina je da se gerila počinje ponašati gotovo gore od Miloševićevih posebnih postrojba, i kosovski sukob sve više izgleda kao još jedna srpsko-hrvatska tučnjava, ni po čemu oduševljavajuća. No u dva mjeseca 62.000 stanovnika moralo je napustiti domove, Visoko povjerenstvo za izbjeglice drži da je blizu trenutak u kojemu će morati napustiti Kosovo, humanitarna katastrofa prijeti. Nema više vremena za pričanje o svemu i svačemu", piše Guido Rampoldi.