IT REPUBBLICA 20.II.KOSOVO-GLOBALNI NATO

ITALIJA LA REPUBBLICA 20. II. 1999. Balkan, prvi test 'globalnog NATO-a' kojega se Jeljcin plaši "O čemu se zapravo raspravlja u dvorcu Rambouilet i zbog čega će do samog kraja rizik rata ostati velik? Da se razgovara samo o Kosovu, o jakoj autonomiji i poštivanju ljudskih prava, na srpsko-rusku predaju čekalo bi se s manje komplikacija. Moskva bi već ustuknula, kao prije četiri godine u Bosni, i Milošević ne bi mogao računati na Jeljcinovu potporu (barem na riječima) i na europska oklijevanja. No Kosovo nije Bosna. Bosna je 1995. bila jedna propala republika, raspadnuta nacija. Srbija je još suverena država i iz povijesnih razloga nalazi se u sferi utjecaja koju Moskva smatra svojom. Rusima postavljanje NATO-ovih snaga na Kosovo zvuči poput prve invazije nakon kraja hladnog rata. Poput testa za 'Global NATO' koji pedeset godina nakon rođenja ponovno formulira društvene razloge Atlantskog saveza. Na posljetku, globalizirani bi NATO mogao, primjerice, brzo otkriti i na teritorijima bivšeg SSSR-a masovna kršenja ljudskih prava, krvave etničke sukobe i druge prigode za intervenciju koje u ovom trenutku ne privlače pozornost svijeta.(...) Ponovno se raspravlja o ostacima jednog carstva: 1919. onoga habsburškog, 1999. onoga sovjetskog. Kako nije izgubila u pravom ratu, Rusija nije poništena kao što je bila Austro-Ugarska. Od Balkana do Kavkaza, sve do granica s Kinom, Moskva još ima određeni utjecaj, no djeluje slabija i ugrožena. Rusi su na prostoru uz svoje granice, a ponajprije na trasama naftovoda u središnjoj Aziji, posvuda u uzmaku. Snažan ulazak zapadnih naftnih kompanija na Kaspijskom jezeru, vježbe postrojba Sjedinjenih Država u Kazahstanu, azerska i armenska očijukanja s Washingtonom, gotovo da ne postoji predstraža starog carstva koja Moskvi ne šalje uzbunjujuće poruke. A sada se na obzoru ocrtava i Sedma konjička, Global NATO, u traženju ljudskih prava za zaštitu, na teritorijima gdje je u igri strateški interes zapadnjaka. No i Sedma konjička ima svojih teškoća, kao što neizravno pokazuju pregovori u Rambouilletu. Global NATO je u načelu izvanredan spoj dobrog s korisnim. Konačno će poštivanje ljudskih prava biti nametnuto svim razbojničkim režimima sve do granica s Kinom. A Zapadnjaci, izvoznici demokracije, dobili bi stratešku naknadu. No, konkretno, stvari nisu tako jednostavne. Teškoća, se u naizgled manjoj mjeri nalazi u odsutnosti jasnog zakonskog načela koje potiče akcije Zapadnjaka. Proteklih su dana veliki prosvjedi kurdskih pristaša neovisnosti neizravno podsjetili na paradoks Atlantskog saveza koji opravdano želi drugima (Srbiji) nametnuti statut široke autonomije (za Kosovo) kojega jedna od njegovih članica, Turska, osporava jednoj etničkoj manjini (Kurdima). K tome: u odnosu na odlučnost prema Miloševića, kako objasniti blagu reakciju na sabotažu stabilnosti u Bosni koju je organizirala Hrvatska? Ne radi se toliko o tome da se piše zakon i da se Global NATO pretvori u šerifa Euroazije, koliko o tome da se pošalje dosljedna poruka izvan granica zapadne Europe. Umjesto toga, poruka koja dolazi od Global NATO-a, u prvom redu narodima bivše Jugoslavije, nepotpuna je, dvosmislena. Na Kosovu NATO utvrđuje jedno načelo: susjedna država može izgubiti pravo na suverenost na teritorijima na kojima krši ljudska prava. No je li to privremeni ili konačni gubitak suverenosti? Drugim riječima, jesu li ili nisu zatvorena vrata kosovarskom traženju neovisnosti i etničkim traženjima neovisnosti koja uznemiruju Balkan? Sve to se križa s drugim nizom neriješenih problema: teškoćama pri određivanju zajedničkog zapadnjačkog strateškog interesa.(...) Na Kosovu strateški se interes zapadnjaka mijenja ovisno o udaljenosti od Balkana: što su udaljeniji od Kosova, to manje se pribojavaju posljedica implozije posljednje Jugoslavije. Od tuda proizlaze talijanska, francuska i njemačka oklijevanja, za koja Pariz kaže: ne možemo bombardirati Srbiju ako prvo ne odlučimo koji je politički cilj. Slomiti Miloševića ili pomoći kosovarskoj gerili? Srbiji nametnuti kompromis na Kosovu ili je podvrgnuti egzemplarnoj kazni, uništavajući posljednji komadić Jugoslavije? I tako se vraćamo problemu koji je samo naizgled manji, odsutnosti jasnog zakonskog načela NATO-a, a prije svega Europe, u bivšoj Jugoslaviji. Sve bi bilo manje zbrkano kada bi zapadnjaci konačno utvrdili po kojem kriteriju namjeravau reorganizirati bivši jugoslavenski prostor. Odnosno, da li oni kategorički isključuju, ne samo sada već i u budućnosti, primjenu etničkog kriterija po kojemu bi danas Kosovo, a sutra Bosna i Makedonija, bile razdijeljene mačem", piše Guido Rampoldi.