IT-krize, intervencije, diplomati IT CORRIERE 15.II.- ALB.POBUNJENICI I SOROŠ ITALIJACORRIERE DELLA SERA15. II. 1999.Među 'prijateljima' pobunjenika pojavljuje se Sorosovo ime"'Je li istina da su kod Albanaca američki savjetnici?',
tijekom tiskovne koferencije kojom je zaključen sastanka kontaktne skupine, Lara Marolew, smeđa Irkinja zelenih očiju, dopisnica Irish Timesa, izravno je upitala Madeleine Albright. U dvorani se čuje smijeh, a državna tajnica odsječno odgovara: 'Američkih građana ima posvuda, pitajte njih'. Vijest već neko vrijeme kruži po Rambouillletu, dvorac je okružen mnoštvom, pravih i vjerojatnih novinara, no i ljudima koji dolaze i odlaze. Tko je vidio albansko izaslanstvo kako je požurilo pozdraviti predstavnike Sjedinjenih Država, nema dvojbe na čiju stranu ide vaga. Uostalom, samo 'jedina supersila' može nametnuti i održavati ravnotežu na Balkanu. A savjetnici?Dakle, da, postoje, a i nisu tako tajanstveni. Najpoznatiji je Morton Abramowitz, bivši veleposlanik (on je između ostalog bio i na dvije vruće točke kao što su Turska i Tajland) koji sada predstavlja jednu privatnu ustanovu koja se zove 'Industrial crisis group' povezanu sa Sorosovom fondacijom. Eto, opet: još
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
15. II. 1999.
Među 'prijateljima' pobunjenika pojavljuje se Sorosovo ime
"'Je li istina da su kod Albanaca američki savjetnici?', tijekom
tiskovne koferencije kojom je zaključen sastanka kontaktne
skupine, Lara Marolew, smeđa Irkinja zelenih očiju, dopisnica
Irish Timesa, izravno je upitala Madeleine Albright. U dvorani se
čuje smijeh, a državna tajnica odsječno odgovara: 'Američkih
građana ima posvuda, pitajte njih'. Vijest već neko vrijeme kruži
po Rambouillletu, dvorac je okružen mnoštvom, pravih i vjerojatnih
novinara, no i ljudima koji dolaze i odlaze. Tko je vidio albansko
izaslanstvo kako je požurilo pozdraviti predstavnike Sjedinjenih
Država, nema dvojbe na čiju stranu ide vaga. Uostalom, samo 'jedina
supersila' može nametnuti i održavati ravnotežu na Balkanu. A
savjetnici?
Dakle, da, postoje, a i nisu tako tajanstveni. Najpoznatiji je
Morton Abramowitz, bivši veleposlanik (on je između ostalog bio i
na dvije vruće točke kao što su Turska i Tajland) koji sada
predstavlja jednu privatnu ustanovu koja se zove 'Industrial
crisis group' povezanu sa Sorosovom fondacijom. Eto, opet: još
jednom sveprisutni George Soros. Kralj špekulanata voli biti
filantrop, no prije svega se duboko ukorijenio, nakon pada
berlinskog zida, u bivšim komunističkim zemljama. Židov mađarskog
podrijetla koji je stekao bogatstvo u Sjedinjenim Državama,
obrazovan, čovjek politike više nego li tajkun iz Wall Streeta,
podupire i financira 'oslobodilačke pokrete' koji mijenjaju opis
balkanskog područja.
Dvojica drugih istaknutih podupiratelja albanske stvari bila su
nazočna u Bosni tijekom i nakon rata u Bosni, na strani muslimana
Alije Izetbegovića. Radi se o Marshallu Harrisu i Paulu Williamsu,
bivšim djelatnicima State Depertmenta koji su 1993. bili
protagonisti razvikanih ostavki, u otvorenom sporu s američkom
vladom. Vanjska politika je tada bila u rukama Warrena
Christophera, odvjetnika koji je bio protagonist stalnih koliko i
beskorisnih putovanja na Bliski istok, u Europu i upravo na Balkan.
Dvojica mladih diplomata optužili su ga za pasivnost i tiho
pristajanje na agresiju koju je izveo Slobodan Milošević.(...)
Za Albance djeluju i mnoge organizacije za ljudska prava. 'Human
Rights Watch' koji ne prestaje objavljivati izvješće za izvješćem,
prijavljujući zločine koje su počinile srpske milicije. I
'Coalition for international justice' koji se nalazi u prvom redu
zahtjeva za ustanovljavanjem međunarodnog suda za zločine protiv
čovječanstva. Ova posljednja Albancima pomaže pri odnosima s
javnošću 'kako bi se suprotstavili bučnoj srpskoj propagandi'. U
Rambouilletu je predstavlja jedna Talijan, Filippo di Robilant,
bivši glasnogovornik Emme Bonino u Bruxellesu.
Nisu samo, dakle, Amerikanci, potpora albanskom izaslanstvu, a
prije svega ne svi Amerikanci. Međutim, nitko ne dvoji glede
osovine između Sjedinjenih Država i OVK-a. Oslobodilačka vojska
Kosova, nejasna porijekla, okupila je najrazličitije ličnosti, od
bivših marksista-lenjinista pristaša Envera Hoxhe do
intelektualaca koje su Srbi progonili. Pojavivši se niotkuda,
danas djeluje brojnija (oko 15.000 ljudi, no kada dođe proljeće taj
se broj može udvostručiti), dobro organizirana i naoružana. Tko ju
uvježbava i gdje? Prema europskim izvještajnim službama, imaju
kampove na sjeveru Albanije (pod nadzorom Salija Berishe) i primaju
američko, pa čak i englesko oružje. Sve je to još više pothranilo
sumnje i prigovore Srba.
Mnogi su, uostalom, optužili Sjedinjene Države radi pristranosti
spram Albanaca. Carl Bildt, Šveđanin, bivši posrednik u Bosni, to
je jasno kazao. Bildt je i sam bio žrtva europskih podjela, ali i
američke jednostranosti, kao što to priznaje Holbrooke u svojoj
knjizi 'To end a war'. Sofisticiranija analiza sklona je balkanske
krize smatrati prigodama koje Sjedinjenim Državama dopuštaju
opravdavati njihovu ne samo političku nego i vojnu nazočnost u
Europi, sada kada više nema hladnoga rata. Holbrooke ovako
zaključuje svoja sjećanja 'naoružanog posrednika': 'U našim će
životima biti još Bosni, područja gdje od odsudnoga značenja može
biti izravno vanjsko uključivanje i gdje će se tražiti američko
vodstvo'. Bit će drugih Bosni i drugih Kosova."