US CSM 1. III. SREDIŠNJE BANKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 11. III. 1999. Novi financijski vladari svijeta "U suptilnoj, no važnoj promjeni u upravljanju globalnim pitanjima, glavna svjetska gospodarstva sve više vode bankari središnjih banaka umjesto izabranih političara", piše David R. Francis. "Možete to nazvati greenspanizacijom svijeta. Od Japana preko Europe do Sjedinjenih Država, sve više moći prelazi u ruke novih financijskih vladara, dok je političkim vođama sve teže kormilariti gospodarstvima, bilo zbog fiskalnih ili političkih ograničenja. Trijumf monetarne nad fiskalnom politikom kojom upravlja vlada (riječ je o dva temeljna oruđa koja se primjenjuju pri upravljanju gospodarstvima u poslijeratnom razdoblju) zemljama na neke načine olakšava reagiranje na uvjete koji se mijenjaju. Budući da su središnje banke neovisne, uvelike oslobođene svakodnevnih političih pritisaka, one mogu brzo djelovati i promijeniti kamatne stope i ponudu novca te tako potaknuti ili obuzdati gospodarstva. No upravo ta neovisnost postavlja sljedeće pitanje: budući da središnji bankari dobijaju više nadzora, jesu li dovoljno odgovorni? Monetarna je politika sad 'prevladavajuća sila', kaže Paul Kasriel, ekonomist u čikaškog Northern Trust Co. To je 'najvažnija stabilizirajuća ili destabilizirajuća politika koja postoji.' Sjedinjene Države karakterističan su primjer promjene u upravljanju. Predsjednik Clinton često si prisvaja zasluge za dobra gospodarska vremena. Njegovo visoko kotiranje u ispitivanjima javnog mnijenja do nekog je stupnja odraz gospodarstva koje proživljava rast. (A da proživljavamo pad, javnost bi za to vjerojatno krivila g. Clintona.) No većina ekonomista drži da Alan Greenspan, predsjednik Saveznih pričuva, ima daleko više utjecaja na gospodarstvo od Clintona i bilo koga u Kongresu. Jednako tako, u drugim industrijskim zemljama, neizabrani i prilično neovisni središnji bankari ključ su gospodarskih događaja. (...) U Europi je 'pakt o stabilnosti', koji je prihvatilo 11 zemalja u stvaranju zajedničke valute pokrenute ove godine, gotovo zamrznuo fiskalnu politiku. Pojedinačne zemlje ne smiju dopustiti da im proračunski manjkovi narastu iznad razine od 3% bruto domaćeg proizvoda, ukupnog proizvoda roba i usluga zemalja. Većina zemalja sad se približila toj razini. (...) U Europi, političari vrše pritisak na Wima Duisenberga, predsjednika nove Europske središnje banke, da smanji kamatne stope i tako potakne gospodarstva u zoni eura. Nezaposlenost iznosi 11%. Zasad nisu uspjeli. Prošloga tjedna francuski ministar financija Dominique Strauss-Kahn pozvao je na smanjivanje kamatnih stopa, ponavljajući poruku koju je često slao njegov njemački kolega Oskar Lafontaine. Vlade u Bonnu i Parizu brine usporavanje gospodarskoga rasta njihovih zemalja. U Sjedinjenim Državama, Savezne su pričuve dopustile ubrzan rast ponude novca radi suprotstavljanja utjecaju financijskih kriza u istočnoj Aziji, Rusiji te nedavno u Brazilu. One su prošle jeseni oštro smanjile kamatne stope. (...) Neki ekonomisti drže da su Savezne pričuve u nevolji. Ako podignu kamatne stope i tako ograniče ukupni proizvod, riskiraju potresanje burze. To bi pogodilo milijune Amerikanaca čiji je novac na tržištu, bilo izravno ili u mirovinskim fondovima. Oni bi mogli smanjiti potrošnju, što bi vodilo recesiji. (...) Za Europu je glavna dilema u tome da nova Europska središnja banka nema tradicije. G. Duisenberg i drugi zakonodavci pokušavaju dokazati da je ona jednako stroga u borbi protiv inflacije kao i njemačka Bundesbanka. No nitko ne zna utjecaj monetarne politike te agregatne banke na rast i inflaciju. Sve veća važnost monetarne politike postavlja staro pitanje o vrijednosti neovisnosti središnjih banaka. Ekonomistu Allanu Meltzeru sviđa se metoda koju primjenjuje Novi Zeland. Tamo vlada središnjoj banci zadaje određenu ciljnu inflaciju. Ako ona taj cilj ne postigne, guverner središnje banke mora ponuditi ostavku. (...)"