ES 21.II.EL PAIS-GOSPODARSTVO U EU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 21. II. 1999. Monetarne ili proračunske politike? "Prošloga petka šef Organizacije za gospodarski razvoj i suradnju potvrdio je da je u tijeku usporavanje gospodarskoga rasta u Europskoj uniji. Prije samo dva mjeseca, ta je organizacija predviđala prosječni gospodarski rast od 2,2 posto, a sada predviđanja smanjuje na 2 posto. Na drugoj strani, za SAD se predviđa sasvim suprotno: od 1,5 posto gospodarski bi rast trebao u SAD-u skočiti na 2,5, čak i na 3 posto. Drugim riječima, udvostručiti se. Tako loš gospodarski rezultat Europe izazvat će rasprave o tome što treba učiniti kako bi se izbjeglo usporavanje razvoja i postiglo približavanje nominalne i stvarne usklađenosti gospodarstava. Jer, iako je istina da su razine javnog deficita niže nego ikada prije u povijesti, a inflacija blizu ništice (prosjek Europske unije iznosi 1 posto), nezaposlenost je i dalje dvoznamenkasti broj, a postoji opasnost da se i poveća ako se gospodarski rast u Europskoj uniji uspori. Ima dosta toga za pretresanje u raspravama. Trebaju li se donijeti monetarne mjere i novo smanjivanje kamatnih stopa, s glavnom ulogom Europske središnje banke, ili proračunske mjere za povećavanje javnih ulaganja na razini pojedinih država i na razini Europske unije, što bi značilo i veći deficit i zaduživanje, a pridonijelo bi i razvoju konjunkture? Sve do sada jedini zajednički nazivnik za politiku država koje su uvele euro jest zalaganje za fleksibilnu monetarnu politiku koja bi bila praćena strogim proračunskim politikama pojedinih država. Njemački ministar financija Oskar Lafontaine (čija je država najviše pogođena lošom konjunkturom) zatražio je od Europske središnje banke novo smanjivanje kamatnih stopa, a to se temelji na ovakvome razmišljanju: istina je da su nominalne stope vrlo niske, ali realne stope nisu tako niske, budući da je prosječna inflacija još niža. A europski problem sada nije inflacija, nego recesija i deflacija. Kako bi pojačao svoje argumente, Lafontaine je načinio dvije geste: sudjelovao je, kao prijelazni predsjednik Ecofina, na sastanku upravnog odbora Europske središnje banke (bez prava glasovanja), a tjedan dana prije toga javno je objavio memorandum u kojemu tvrdi da (on se, inače, zalaže za monetarnu politiku stimuliranja konjunkture)neće više biti mogućnosti za proračunsku aktivnost ako se ne bude primjenjivala takva politika. U tome dokumentu kaže se da 'su od prošle jeseni nastupile velike promjene u europskome gospodarskome okruženju, te da, ako postoji neka točka kad treba djelovati na području gospodarske politike, da je ta točka dostignuta, a ako ljudi zaduženi za vođenje monetarne politike ne pronađu odgovor na negativne učinke asimetrične potražnje, morat će se razmotriti neke druge mogućnosti, a monetarna politika najbolje je oruđe za odgovor na takve učinke. Ako se ne bude rabila, proračunske se mjere mogu zaboraviti, jer bi ostajanje prekriženih ruku bilo previše skupo'. Pri molbi za smanjivanje kamatnih stopa imao je i potporu francuskoga ministra financija Dominiquea Strauss-Kahna. Unatoč tome, Europska središnja banka nije ih promijenila. Mogućnost labavljenja planova za stvaranje stabilnosti (drugim riječima, rast javnog deficita do 3 posto domaćeg bruto proizvoda) izaziva ospice kod dužnosnika Europske središnje banke i Europskoga povjerenstva koji su, analiziranjem stanja u Francuskoj i Njemačkoj, zaključili da te dvije države nisu učinile napore koje svi smatraju nužnima za stvaranje proračunske ravnoteže uz pomoć prosječnog gospodarskog rasta od 3 posto. Pristaše primjene neokeynesijanskih politika u ovom vremenu svađa uvjeravaju nas da snižavanje kamatnih stopa ne bi imalo učinke koji se tome pripisuju te da bi strukturalne reforme stvari promijenile samo kratkoročno budući da je potreban dodatni impuls za stvaranje potražnje koja može doći samo od proračuna. A one koji su skandalizirani tom mogućnošću, podsjećaju da se gospodarska politika povećavanja ulaganja i stvaranja neravnoteže javnih izdataka primjenjuje u Japanu te da se svi s time slažu. Nepoznanica je još samo hoće li se ta rasprava preseliti i u sjedište skupine G-7 u Koelnu", piše Joaquin Estefania.