US CSM 10. II. AM.DUG UN-U

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 10. II. 1999. Sjedinjene Države UN-u duguju više od pristojba "Kad se nakon postupka opoziva američki Senat vrati uobičajenim poslovima, suočit će se s pitanjem pristojba koje Sjedinjene Države duguju UN-u", piše David D. Newsom, bivši veleposlanik i podministar vanjskih poslova za politička pitanja. "Krajem 1998., Sjedinjene su Države platile oko 250 milijuna dolara pristojba, upravo dovoljno da izbjegnu gubitak glasa u Glavnoj skupštini UN-a. Amerika još duguje nekih milijardu dolara. Ne radi se tu samo o novcu. Zatezanje s isplatom pokazuje golemo smanjenje američkog interesa za međunarodnu organizaciju. Taj smanjeni interes ne ograničava se na njezin zakonodavni ogranak; nacrt strateškoga plana za međunarodna pitanja, koji čeka odobrenje ministarstva vanjskih poslova, ne spominje UN. U sličnom dokumentu ministarstva iz 1997. godine pozvalo se na isplatu dugovanja prema UN-u te je spomenuta važnost 'djelotvornosti UN- ove mirotvorne strukture' za američke nacionalne interese. Pokušajima dobivanja potpore za daljnje isplate međunarodnoj organizaciji odmažu i nedavni UN-ovi porazi: povlačenje njezine mirovne misije iz Angole i zastoj u Vijeću sigurnosti o pitanju Iraka. No washingtonsko razočaranje UN-om seže dublje od razočaranja zbog nedavnih događaja. Ono proizlazi iz razočaranja gubitkom nadzora u međunarodnom tijelu, koje seže desetljećima u prošlost, i zbog u osnovi pogrešnog tumačenja prirode organizacije i uloge njezina glavnog tajnika. Neki komentari u američkom tisku i kongresna retorika daju dojam da je UN još jedna strana zemlja - i uz to protivnik. Malo njih podsjeća da su Sjedinjene Države član tijela sastavljenog od suverenih država u kojem se, kao u svakom zakonodavnom tijelu, ciljevi moraju postizati politikom i diplomacijom. Iako bi neke američke države koje ne uspiju provesti svoju volju u Kongresu željele okrenuti leđa Capitol Hillu, takav potez nije moguć želimo li da se država očuva. Sjedinjene Države ne vide problem u okretanju leđa UN-u onda kad njihovi diplomati nisu kadri dobiti bezuvjetnu potporu za američke ciljeve. One bi umjesto toga željele da se NATO pobrine za očuvanje mira i podupiranje američkih ciljeva, no nova zamisao o NATO-u kao 'globalnom policajcu' među mnogim članovima saveza nije popularna. U svojim kritikama UN-a, Washington se sklon usredotočiti gotovo posvema na političku ulogu organizacije, zanemarujući one aspekte organizacije koji su važni drugima. Miguel Albonez, ekvadorski veleposlanik pri UN-u, citiran u San Francisco Chronicleu od 5. veljače, kaže: 'U zemljama u razvoju, UN ne znači razočaranje, sukob ili osudu. On znači brigu za okoliš, poljoprivrednu proizvodnju, telekomunikacije, borbu protiv nepismenosti, veliku borbu protiv siromaštva, neznanja i bolesti.' S američkim je stajalištima povezano ozbiljno neshvaćanje uloge glavnog tajnika UN-a. Kofi Annan nije prva osoba na tom položaju koju Washington smatra nekom vrstom predsjednika neprijateljske sile odgovorne za svjetske katastrofe i izjalovljenje američkih ciljeva. Sjedinjene Države stoje iza smjenjivanja posljednjeg glavnog tajnika, Boutros Boutros Ghalija. Dajući potporu g. Annanu, Washington je vjerovao da će novi glavni tajnik bolje shvaćati i promicati američke ciljeve. Kako počinje shvaćati ograničenja položaja glavnog tajnika i potrebu za postizanjem konsenzusa među 180 različitih zemalja, Washington postaje manje oduševljen. (...) Bez sumnje, UN jest u krizi. Odgovornost za krizu nije na nekoj pojedinačnoj zemlji, no mogućnosti jačanja organizacije mogle bi se nemjerljivo povećati kad bi glavni organizator i financijer UN-a ozbiljnije shvatio međunarodnu organizaciju."