HR-EUROPA DIE WELT-TREBA LI EUROPI USTAV?-26. I. NJEMAČKADIE WELT26. I. 1999.Treba li Europi ustav?"Ono što Europi hitno treba jest politička rasprava o cilju europskog ujedinjenja. Kuda ide Europa i na temelju čega?To se
nerazjašnjeno pitanje s pravom doživljava kao nezadovoljavajuće. Stoga bi poziv za stvaranje europskog ustava na prvi pogled mogao biti privlačan.Europski je parlament već izradio više nacrta, a znanost mnogobrojne. Mnogi predviđaju opsežno prenošenje ovlasti na EU, daljnje jačanje Europskog parlamenta i prenošenje takozvanih 'ovlasti-ovlasti'. To znači da zemlje članice više ne bi same odlučivale koje će zadaće prenijeti na EU, nego će EU sam određivati podjelu zadaća. Takav europski ustav stoga na posljetku znači korak u europsku državu. Dakako, bez pretpostavki za saveznu državu Europu, kako je točno utvrdio savezni ustavni sud. Jer europski parlament čak ni s tako širokim ovlastima ne može zamijeniti nešto što sada ne postoji: europski narod i europsku političku javnost koja se oblikuje preko svih granica u pitanjima svih europskih, političkih
NJEMAČKA
DIE WELT
26. I. 1999.
Treba li Europi ustav?
"Ono što Europi hitno treba jest politička rasprava o cilju
europskog ujedinjenja. Kuda ide Europa i na temelju čega?
To se nerazjašnjeno pitanje s pravom doživljava kao
nezadovoljavajuće. Stoga bi poziv za stvaranje europskog ustava na
prvi pogled mogao biti privlačan.
Europski je parlament već izradio više nacrta, a znanost
mnogobrojne. Mnogi predviđaju opsežno prenošenje ovlasti na EU,
daljnje jačanje Europskog parlamenta i prenošenje takozvanih
'ovlasti-ovlasti'. To znači da zemlje članice više ne bi same
odlučivale koje će zadaće prenijeti na EU, nego će EU sam određivati
podjelu zadaća.
Takav europski ustav stoga na posljetku znači korak u europsku
državu. Dakako, bez pretpostavki za saveznu državu Europu, kako je
točno utvrdio savezni ustavni sud. Jer europski parlament čak ni s
tako širokim ovlastima ne može zamijeniti nešto što sada ne
postoji: europski narod i europsku političku javnost koja se
oblikuje preko svih granica u pitanjima svih europskih, političkih
odluka.
Neovisno o tim razmišljanjima, za mene je presudno to da bi savezna
država Europa razvijala daljnju dinamiku centralizacije pri kojoj
bi se smanjila raznolikost koja obilježava Europu. Europa bi
postala centralistička, nezgrapna i neprozirnija. Nedavno
obznanjeni slučaji prijevare u Europskom povjerenstvu upozoravaju
na to kamo vode neprozirne strukture povezane s nejasnim
odgovornostima.
Savezna država Europa bila bi još manje bliska građanima nego što je
EU već danas. Mnogi drže da je EU bliska građanima ako se brine za
sva moguća pitanja koja ljude zanimaju. Od politike zapošljavanja,
preko socijalne politike do brige za opstanak. To, jasno rečeno,
znači: državama članicama i regijama kod takvog shvaćanja
preostaju samo one zadaće koje su građanima manje važne.
No, to bi bilo upravo suprotno od bliskosti građanima, bio bi to
izravan put u centralizam. Bliskost građanima stvorit će se
odlučivanjem u decentralističkim strukturama, obavljanjem zadaća
što je moguće bliže mjestu i problemu. To je smisao načela
subsidijarnosti.
Za sada je djelovanje EU-a u odnosu na stvarne potrebe prilično
loše. EU čini premalo potrebnoga, a previše nepotrebnoga. (...)
Saveznom ministru vanjskih poslova Fischeru put u europsku
centralističku državu, uz daljnje izručenje na milost i nemilost
samoodgovornosti njemačkih pokrajina, čini se već zacrtanim. To je
tipično za način razmišljanja koji lijek za sve probleme vidi u
državnom planiranju i centralističkim odredbama. Ja, naprotiv,
zastupam vlastitu odgovornost, dinamiku zdravog natjecanja
povezanu s potrebnom solidarnošću sa slabijima. To mora ostati
snaga Europe, u globalnoj utakmici također.
Zadaća u ovom trenutku nije daljnja centralizacija uz pomoć
europskog ustava, nego naprotiv, smislena dioba zadaća između
razine EU-a, zemalja članica i regija. Za to je potrebno otkrivanje
sve neprozirnijih odgovornosti.
Umjesto dosadašnjih, u mnogo čemu nejasnih ovlasti EU-a u ugovoru
EZ-a, trebamo jasno razgraničenje po strukama, za zadaće zemalja
članica i regija. To stvara jasnoću u postavljanju ciljeva i
uračunljivost u europskoj politici. Takvo jasno razgraničavanje
zadaća učinit će jasnijom i političku odgovornost europskog
djelovanja pa će pridonijeti i većem stupnju prihvaćanja Europe
među građanima" - piše među ostalim Edmund Stoiber, premijer
Bavarske u rubrici 'Gost komentator'.