US IHT 17. I. TREĆI PUT

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 17. I. 1999. Samouvjerena Europa najbolji je američki partner "Prerano je reći hoće li euro dokrajčiti prevlast dolara, a rođenje 'Eurolanda', kratkoročno, vjerojatno neće proizvesti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europe", piše Dominique Moesi, zamjenica direktora francuskog Instituta za međunarodne odnose. "Euro neće promijeniti ni sposobnost europskih filmskih industrija da se odupru izazovu Hollywooda. Sjedinjene će Države i dalje biti jedina istinska globalna sila, jedina koja ima sredstva moći, od sigurnosti do popularne kulture. Pa ipak će euro utjecati na to kako Europljani sami sebe doživljavaju, a zato i na odnose između Europe i Sjedinjenih Država. Čim samouvjerenija bude Europa, to će prekooceanski odnosi biti uravnoteženiji i zdraviji. Dobar dio upornog antiamerikanizma u Europi može se pripisati kompleksu manje vrijednosti. Amerika treba samouvjereniju Europu. Euro će tome pridonijeti. U prošlosti su Europa i Sjedinjene Države bile ujedinjene zajedničkom noćnom morom: Sovjetskim Savezom. Danas one moraju razvijati zajednički san da bi proširile granice znanja i smanjile destabilizirajuću prirodu rastućih nejednakosti. Sjedinjene Države i Europa trebaju shvatiti da jedni od drugih mogu mnogo naučiti, prevladaju li stereotipe i predrasude koje su razvili jedni o drugima kao saveznicima, partnerima i takmacima. U prošlosti je Europa znala što može naučiti u prvom redu od Amerike: riječ je o demokraciji - ravnoteži između ogranaka vlasti, transparentnosti i odgovornosti, iako su one mnogo pretrpjele u samonanesenim ranama u sadašnjem washingtonskom skandalu. U ovom stoljeću Amerika je dvaput bila spasiteljica Europe, prije nego što se za vrijeme hladnoga rata pretvorila u jamca. Mnogi Europljani još uvijek drže Ameriku (neki od njih s razočaranjem, ako ne i s negodovanjem) osiguranjem od povratka ksenofobične i autoritarne Rusije, proliferacije oružja masovnog uništenja i nasilja etničke podjele, kao u Bosni. Washington očito nema odgovore na sve probleme; on zna primijeniti kriva sredstva u slijeđenju pravih ciljeva - u Iraku, primjerice - no svijet bi bez Amerike bio mnogo opasniji. Europljani su uvjereni da i Amerika treba učiti od Europe. Oni više nego ikad prije vjeruju u postojanje europskog uzorka (bez obzira na bilo kakve nijanse između vlada centra i ljevice) koji združuje gospodarski rast sa socijalnom skrbi. Azijska je kriza pokazala potrebu za zapadnim demokratskim nadzorom, potrebu za odgovornošću s ciljem postizanja stabilnog gospodarskog rasta, što je barem zasad zatvorilo uvelike umjetnu raspravu o zapadnim i azijskim vrijednostima. No azijski pad u nemilost također je pojačao uvjerenje mnogih Europljana da njihov sustav, iako možda nije najdinamičniji, i dalje ostaje najpošteniji i najstabilniji. Europski uzorak ide dalje od te umjerene humanističke poruke. U svom najboljem izdanju, on znači da ljudi ne žive samo od kruha; da je čak i u globalna vremena, politika važna; da samo gospodarstvo i logika tržišta neće odgovoriti na pitanja koja globalizacija postavlja. Ukratko, svjetsko tržište ne stvara svjetsku zajednicu. Na posljetku, moramo izmisliti novu ravnotežu između pojedinca i zajednice, koja predmnijeva ponovno izmišljanje politike. Njihova duga prošlost, njihov ukorijenjen osjećaj tragedije, njihova raznolikost, njihovi višestruki identiteti Europljanima su najbolje oruđe za ulazak u budućnost. (...). Pa ipak, čak i u socioekonomskoj sferi Europljani priznaju da i oni, također, mogu učiti od Amerike, posebice u rješavanju problema nezaposlenosti. Uoči njemačkih izbora, sadašnji njemački ministar financija Oskar Lafontaine govorio je pohvalno o američkom načinu stvaranja poslova - njihovoj 'razumnoj mješavini' monetarne, proračunske, porezne politike i politike plaća, što je sve pridonijelo rastu i zaposlenosti. Europski treći put je pokušaj mirenja američke tradicije slobodnih tržišta, njihova naglaska na prilagodljivost, domišljatost i preuzimanje rizika, s ponovno smišljenim društveno-demokratskim načelima Europe. Europljani očito zaostaju za Sjedinjenim Državama ne samo na 'teškom' polju sigurnosti već i u 'mekoj' sili sna, popularnoj kulturi. U svijetu koji žudi za mladošću i modernošću upravo ljudi koji osuđuju američku unilateralnu moć smišljaju Ameriku i sanjaju Ameriku. Iako Europljani mogu biti ponosni na svoj euro, on im sam neće dati san. Ipak, dok zbog eura postaju samouvjereniji, Europljani se neće trebati odrediti protiv Amerike, već će se zajedno s Amerikom trebati okrenuti prema poboljšanju svijeta. Naša je mogućnost da zamislimo zajedničke sne koji bi ocrtali buduće prekooceanske odnose."