US WT 18. I. KRIVOKLETSTVO-SEKS

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 18. I. 1999. Ti ludi Amerikanci "Čavrljaju tri tipa do kasno u noć: Richard Nixon, Henry Kissinger i Mao Tse Tung. Začne se razgovor o djevojkama - čemu drugom - i smislu života. Zahvaljujući sastavljačima upravo objavljenih 'Kissingerovih izvoda', skupljenih u Arhivu državne sigurnosti, sad i mi točno znamo koliko je Watergate zbunjivao Kineze", piše Helle Bering. "Na državničkoj večeri u Washingtonu 1974., čovjek koji će naslijediti Maoa, premijer Deng Xiaopeng, zapitao je g. Kissingera o tom čudesnom američkom fenomenu. 'Zašto se zbog Watergatea još diže tolika buka?' 'Radi se o nizu gotovo nerazumljivih događaja', odvratio je g. Kissinger, oponašajući sfingu najbolje što može (znači zaista jako dobro). 'Kad sam prvi put susreo premijera govorio sam o Kini kao zagonetnoj zemlji. Sad se zasigurno Sjedinjene Države čine veoma zagonetnom zemljom.' Deng se složio. 'Takve su stvari nama nerazumljive.' Može se dodati da je Watergate bio nerazumljiv ne samo mandarinima iz kineske komunističke stranke nego i mnogim predstavnicima međunarodnog mnijenja. Oni od nas koji su živjeli u Europi u to vrijeme prisjetit će se Europljana koji su tresli glavama u nevjerici na spomen tih ludih Amerikanaca koji su usred hladnoga rata trgali svoju vladu i predsjedniku vadili utrobu. Nisu li znali da Sovjeti mogu napasti u bilo kom trenutku? Zanimljivo je da se sve to sada čini zaboravljeno. Danas se i ovdje i u inozemstvu smatra da je Watergate bio prijetnja vladavini zakona u Sjedinjenim Državama i zloporaba američke predsjedničke moći. Ostavka predsjednika Nixona sad se općenito smatra logičnim i pravilnim ishodom. No Monicagate? E to je potpuno različita stvar. Oči svijeta rašire se na pomisao o cijelom tom naporu potrošenom baš na seks, između svih stvari. Ne da ljudi nisu zainteresirani. Ovoga sam ljeta u Erevanu u Armeniji, zemlji koja toliko slabo stoji s vijestima iz inozemnog svijeta da godinama nije viđena ni sjena International Herald Tribunea, proveo čitavu večer iznoseći napetoj publici najnovije vijesti o zanimljivim događajima u vezi sa škandalom. Svi su bili zainteresirani za ekskluzivnu vijest iz Washingtona. Prateći kako se opoziv predsjednika Clintona tretira u stranim medijima, međutim, dobivate osjećaj da su zbunjeni američkom zabrinutošću, ne samo seksom, već i slovom zakona i Ustavom. Možda je to posljednje ono što ovu zemlju odvaja od ostatka svijeta. To nije mala razlika. Britanske novine otvoreno prekoravaju 'konzervativne ideologe koji su pokrenuli proces opoziva u Donjem domu Kongresa'. (...) U međuvremenu u Rusiji bivši psihijatar KGB-a, koji je postao filmski redatelj, kaže da će ponuditi Monici Lewinsky 5 milijuna dolara da glumi u filmu 'Bill i Monica'. 'Priča našeg doba', piše on. 'Duboko sam uvjeren da su Clintonov seksualni organ, Jeljcinova čaša s votkom i Schroderove žene totemi našeg vremena.' Novinar Jakarta Posta u međuvremenu predlaže savršenu kaznu za Clintonove grijehe. Šibanje! 'Vjerujem da su Clinton i njegovi zagovornici skloniji šibanju nego opozivu', piše on. 'Jer ono Predsjedniku daje priliku da podnese svoju kaznu kao čovjek, dok se zbog opoziva doima kao žrtveno janje.' Čovjek ili janje? Što će biti g. Clinton? Svijet opet trese glavom zbog tih ludih Amerikanaca. Na posljetku, g. Clinton je pod zakletvom lagao tek o seksu. 'Što je loše u tome?', pitao me jedan novinar danske televizije. Strpljivo objašnjavamo (što čine i republikanci iz Kongresa) da nije važno o čemu lažete pod zakletvom. Krivokletstvo je pred zakonom krivokletstvo - riječ je o istom zakonu koji se g. Clinton dvaput, s rukom na Bibliji, zakleo poštovati i braniti. U nekim zemljama to može izgledati kao sitna pojedinost - na um padaju Kina i Rusija - no ne u zapadnim demokracijama koje bi trebale biti izgrađene na vladavini zakona, ne ljudi. Je li to zaista tako teško razumjeti?"