SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Uskoro prvi festival jazza u Pekingu, gradu jazza u Kini Naslov: Jazz prešao s onu stranu Kineskog zida Podnaslov:Još krajem 80-ih godina proskribiran od kineskih vlasti kao dekadentan i pornografski, jazz danas u Kini bilježi sve veću popularnost, nakon što su putovanja kineskih glazbenika izvan Kine i sve veći broj stranaca u Pekingu napokon omogućili swingu i be-bopu da prijeđu Kineski zid Piše: Philippe MASSONNET, AFP PEKING - Više nije rijetkost čuti Dukea Ellingtona ili Charliea Parkera u Kini, a otvaranje slijedećeg tjedna prvog festivala jazza u Pekingu dokaz je da se swing pokušava izdići iz vala jeftine pop muzike koji je unazad deset godina preplavio Kinu. "Postoji tek desetak grupa ali je Peking ipak grad jazza u Kini i za deset bi godina mogao biti glavni grad jazza u Aziji", šali se "vrlo ozbiljno" saksofonist Liu Yuan. Te je večeri, Liu, najslavniji kineski jazzist i prijatelj rockera Cui Jiana, došao improvizirati u španjolskom restaurantu s kvartetom pjevača- studenta u SAD, Wang Juea. Na programu su bili latinoamerički standardi i ritmovi pred publikom koju su činili uglavnom mladi Kinezi. Optimistični Liu (33), krhkog stasa, kratke kose, s malim okruglim naočalama intelektualca, svirat će 25. listopada u prvom dijelu koncerta francuskog violinista Didiera Lockwooda, zvijezde prvog jazz festivala u Pekingu, i Kini, koji će početi 13. listopada i trajati dva tjedna. Bivši student tradicionalne muzike i svirač suone, neke vrste kineske oboe, zaljubio se 1985. godine u "sinkopiranu muziku" (kako zovu jazz na kineskom). "U to su vrijeme tu vrstu glazbe vlasti još uvijek smatrale dekadentnom i pornografskom, i nije postojala škola jazza", prisjeća se on. Putovanja kineskih muzičara izvan Kine i sve veći broj stranaca u Pekingu napokon su omogućili swingu i be-bopu da pređu Kineski zid. U nedostatku specijaliziranih klubova, nekoliko velikih hotela i restauranta ugošćuju jazz jednom tjedno u posljednje dvije godine. Međunaslov: Država nezainteresirana za jazz "Jazz scena u Pekingu postaje vrlo aktivna te je interes muzičara i publike sve veći", izjavio je Michel Kahn Ackerman, jedan od organizatora festivala. "Nema apsolutno nikakve kulturne prepreke za razvoj jazza u Kini, nikakve nepremostive zapreke između kineske muzike i jazza", rekao je sa svoje strane Liu. "Jazz je muzika proistekla iz Afrike koju su bijelci znali usvojiti a mnogo je crnih jazz muzičara inspirirano Istokom tako da se čak oslanjaju na kineske i japanske melodije", nastavio je on. Na službenoj razini, međutim, iako se jazz sad slobodno izvodi, nije poduzeto ništa na njegovu promicanju. Nikad se ne emitira na televiziji, a samo izuzetno na radiju. U muzičkim školama još ne postoji, kao ni u koncertnim dvoranama i prodavaonicama ploča. "Muzički instituti i skupine teško preživljaju zbog financijske nezainteresiranosti države, tako da se okreću lakšoj zaradi koju nude varijetei u punoj ekspanziji", objašnjava urednik jednog kineskog kulturnog časopisa. "No razvoj jazza ovisi i o odgovarajućem obrazovanju", dodaje Liu Yuan, "jer iako se jazz gradi prvenstveno na osjećajima koji dozvoljavaju improvizacije, nužna je savršena tehnička razina". Dokaz nezainteresiranosti vlasti je i to da su "Pekinški jazz festival" organizirala veleposlanstva Njemačke, Francuske, Austrije i Švicarske, uz financijsku podršku japanske tvrtke za muzičke instrumente i elektroniku. No, zasada će Liuu Yuanu festival biti ne samo prilika da nastupi pred velikim imenom jazza već i da izvede i svoje "free" kompozicije koje nisu prikladne za izvođenje u hotelskom baru. "Postoji opasnost da neupućene 'zabole uši', stoga treba ići 'moderato' ako se želimo svidjeti", kaže Liu smjerno. (Hina) br 081033 MET oct 93