SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA-USTUPCI

Nadnaslov: Američki analitičari ocjenjuju najnovije događaje u Moskvi Naslov: Tamna strana Jeljcinove pobjede Podnaslov: Uz ranija strahovanja glede moguće eskalacije nasilja i narušavanja demokratskih vrijednosti, što se sada opravdava kao neizbježno, postoje i nova, koja se odnose na ustupke vojsci na koje je Jeljcin morao pristati da bi ga ona podržala Piše: Carol GIACOMO, Reuter WASHINGTON - Analizirajući najnoviju pobjedu ruskog predsjednika Borisa Jeljcina nad konzervativcima, Sjedinjene Države optimistički ocjenjuju da će novi krvavi preokret u posthladnoratovskoj Rusiji ubrzati reforme. No pojedini politički analitičari, pa čak i oni koji smatraju da je Jeljcinova upotreba sile bila legitimna, vide i tamnu stranu vladina napada na zgradu parlamenta, koju je u utorak zahvatio plamen. Zabrinutost pobuđuju ustupci na koje je, vjeruju oni, ruski čelnik morao pristati ne bi li osigurao vojnu podršku - presudnu za pobjedu nad protivnicima. Kao što je to najvećim dijelom radio i do sada, tijekom svog osmomjesečnog obavljanja dužnosti predsjednika, američki predsjednik Bill Clinton je na samom početku posljednje krize obznanio svoju podršku Jeljcinu, potvrđujući je čak i onda kada je postalo jasno da će komunističke i nacionalističke snage trebati silom izbaciti iz sjedišta ruskog parlamenta, zvanog Bijeli dom. Prije deset dana, američki dužnosnici privatno su počeli izražavati strahovanja da bi napetost između Jeljcina i protivnika reformi mogla eskalirati nasiljem. Sredinom prošlog tjedna javno su potsjetili Jeljcina na njegovu obvezu da postupa u skladu s demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima. U nedjelju, međutim, nakon što su antivladini demonstranti probili policijsku blokadu, oteli ključeve zgrade i krenuli u borbu za postaju državne televizije, američka administracija dala je Jeljcinu nešto poput zelenog svjetla da krene u akciju, koja je i uslijedila. Clinton je pak kazao da se Jeljcin povukao kako bi izbjegao nasilje no da su ga njegovi protivnici izazvali. Krovoproliće - iznosi se podatak o približno 150 poginulih i nekoliko stotina ranjenih - mnogima je donijelo nelagodu. Administracija žali zbog tragičnih pogibija ali hvali Jeljcina jer je pribjegao minimalnoj sili. A zatim svu pažnju usmjerava na budućnost - na izbore za novi parlament predviđene za 11-12. prosinca, na demokratizaciju i proces reformi. Međunaslov: Cijena dobivanja vojske na svoju stranu "Ono što smo vidjeli u ovoj krizi tijekom vikenda potsjetilo nas je kako je oštar jaz između nove i stare Rusije", navodi Strobe Talbott, vrhunski stručnjak američke administracije za Rusiju. "I mislim da će rješenje ove krize možda omogućiti novoj Rusiji da tim brže sve to prevlada", ocjenio je u televizijskom interviewu. Kim Holmes, analitičar instituta konzervativne zaklade Heritage, ocjenjuje da je ishod velika Jeljcinova pobjeda. On se slaže da je pribjegavanje sili odgovarajući postupak u obračunu s protivnicima kakvi su Aleksandar Ruckoj, bivši potpredsjednik, te glasnogovornik parlamenta Ruslan Hazbulatov. "Jasno je da su Ruckoj i Hazbulatov agresori i danas se protiv njih vodi postupak. Jeljcin je želio jasno dati do znanja da ako mora doći do prolijevanja ruske krvi, to svakako neće biti na njegov poticaj", tumači Holmes. No Jeljcin je to mogao napraviti zahvaljujući tome što je vojska ustala u njegovu obranu nakon što su podivljali demonstranti probili policijske snage. Visoki američki dužnosnici smatraju da je vojska podržala Jeljcina stoga što su njihovi čelnici shvatili da Hazbulatov i Ruckoj ne nude bolje odgovore od Jeljcina za rusko gospodarstvo, te da Jeljcin uživa podršku međunarodne zajednice, pa stoga i izglede za dobijanje financijske pomoći. No Holmes i profesor Uri Ra'anan s bostonskog sveučilišta vjeruju da je Jeljcin morao pristati na svjesne ustupke vojsci. "Čini mi se da se na izvjesnom stupnju Jeljcin nije mogao pouzdati u ministarstva unutrašnjih poslova ili sigurnosti (za obranu njegove vlade), što ga je nagnalo da odabere vojsku, iako mislim da ni on niti vojska nisu to željeli", ocjenjuje Ra'anan. On ističe da i Jeljcin i njegov ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev imaju "prirodnu sklonost k razmišljanju u kategorijama velike Rusije, a kada tome pridodate činjenicu da se sada osjećaju obvezni prema vojsci, onda iz toga proizlazi vrlo nezgodna mješavina". Kao primjer, ovi stručnjaci ukazuju na nedavnu Jeljcinovu promjenu mišljenja i protivljenje članstvu Poljske u NATO savezu. Ra'anan također strahuje da bi Jeljcin mogao biti prisiljen dati vojski slobodnije ruke u civilnim sukobima u bivšim sovjetskim republikama poput Moldove i Gruzije. Još jedna upozoravajuća opaska stiže od bivšeg savjetnika predsjednika Georgea Busha za pitanja SSSR. Condeleeza Rice ističe: "Opasno je bilo koristiti se vojnicima, jer kad jednom pošaljete vojsku na ulice, ona se na to navikne. Slijedeći put možda neće čekati da budu pozvani". (Hina) br 061255 MET oct 93