PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 29. listopada (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (28. X. 1992.) "Frankfurter Rundschau" komentira situaciju na prostoru bivše Jugoslavije i putovanje bosanskoga predsjednika Alije Izetbegovića na Bliski istok. Piše: "Putovanje bosanskoga Predsjednika u arapski svijet zaslužuje više pozornosti od mnogih ženevskih dogovora. Ali, vjerojatno će ostati u sjenci kao što je ostao i važan posjet turskoga ministra vanjskih poslova Sarajevu, istodobno kada je ondje bio Mitterrand te skrenuo svu pozornost na sebe. Ponašanje islamskih zemalja značajno utiče na tijek rata u BiH. Muslimani su politički i vojno potisnuti, a Izetbegović očajnički traži vojnu pomoć Istoka. U rizičnoj internacionalizaciji rata vidi posljednji spas za svoju zemlju i njen opstanak u granicama priznatima od EZ. Nemoć EZ i UN osnova su te njegove politike". U listu stoji da su Izetbegovića prošle godine, kada je u vrijeme rastuće krize također posjetio Bliski istok, kod kuće kritizirali pristalice čvrstoga povezivanja sa Zapadom i da je zbog toga izostala pomoć "bogate braće". U zaključku komentator piše: "Istok je gledao u stranu kao i mnoge zapadne zemlje. Ali, situacija se potpuno promijenila otkako je bivša središnja jugoslavenska republika postala ulog u nadmetanju između zemalja kao što su Iran i Turska. Hoće li sada stići još više oružja i fundamentalističkih boraca?", pita list. "Die Welt" razmatra odnos NATO-a i Balkana polazeći od toga da od početka krize Generalni sekretarijat NATO-a nastoji održati jedinstvo u situaciji kada su mišljenja u Vijeću podijeljena. "Pri donošenju sudova o Balkanu, posebice o Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, kroz NATO dolaze do izražaja kolektivna sjećanja europskih nacija. U Francuskoj i Engleskoj Srbija izaziva sjećanja na savezništvo u dva svjetska rata, dok su Hrvatska i Slovenija odbljesak Habsburškoga Carstva, prvoga svjetskog rata i savezništva s III. Reichom u drugom svjetskom ratu. O tome se mora voditi računa kao i o činjenici da povijesno sjećanje naših zapadnih susjeda lakše stječe legitimitet od njemačkoga. Za Amerikance Balkan je kolijevka rata, kao što je izjavio bivši ministar vanjskih poslova Baker. Ne paralizira samo izborna borba administraciju u Washingtonu". Autor zatim podsjeća na tekst Colina Powella u "The New York Times-u" u kojemu se Powell ruga navodnim stručnjacima što predlažu malo 'kirurško' bombardiranje ili napad ograničenim sredstvima, a u slučaju da to ne uspije, 'malu eskalaciju'. General podsjeća na vijetnamsko iskustvo kao dokaz da se takvo što ne isplati. "Ma kako duboki bili razlozi za suzdržanost Washingtona, posljedica je dojam, točnije, konkretna slika saveza bez kormilara. Dodatnoj grupi od šest tisuća vojnika pod plavim kacigama zapovjedat će stožer čija trećina pripada NATO-u. Zapovjednik je Francuz, a načelnik stožera Britanac. Nijemci, Talijani, Turci i Grci iz različitih razloga ne sudjeluju u kopnenoj misiji. Amerikanci su poslali bolnicu. Njihovi su zadaci ograničeni na dobrotvorne neciljeve, ali vojnici imaju pravo na samoobranu. Washington u tome već vidi skliski put prema eskalaciji. I vojni stručnjaci NATO-a uzalud su iznosili primjedbe na nedostatnost toga sastava. U Bruxellesu se citira Powellova tvrdnja da se točno zna kako se tamo stiže, ali ne i kako se izlazi. Mali je sastav sam po sebi rizičan, ima više zadataka i suočen je s protivnikom podijeljenim na više tabora i još više podtabora. Kada vojnici iz zemalja NATO i Zapadnoeuropske unije stignu u Bosnu, naći će se upravo u situaciji koju general Powell drži neprihvatljivom", piše "Die Welt". BRITANSKI RADIO - BBC (28. X. 1992.) Turska je od početka rata u BiH bila zemlja islamskoga svijeta od koje je bosanska Vlada očekivala najviše pomoći. Stephen Ashley razmatra odgovaraju li očekivanja bosanskih Muslimana stvarnosti. "Turski ministar vanjskih poslova u kolovozu je na Londonskoj konferenciji zacrtao plan o ograničenoj vojnoj intervenciji koja bi uključivala i ciljane napade iz zraka na srpske zrakoplovne baze i teško topništvo. Turska drži da taj plan još uvijek vrijedi i, kad bi bio prihvaćen, prisilio bi bosanske Srbe na pošteniji odnos prema pregovorima. (...) U Turskoj se ne može tek tako zaboraviti bosansko pitanje, jer u njoj žive mnogi potomci Bosanaca. Turski političari oprezno izjavljuju kako ih ima nešto više od milijun, ali po riječima gospođe Silajdžić, radi se o četiri milijuna. Po službenim izvješćima Turska je ove godine primila jedanaest tisuća Bosanaca od kojih je većina smještena kod rodbine. Vlada je smjestila samo 850 izbjeglica. U Udruženju za imigraciju vjeruju da se radi o mnogo većem broju, jer je od kolovoza samo iz Sandžaka stiglo više od dvije tisuće ljudi među kojima nema izbjeglica iz Bosne. Bosanska zajednica u Turskoj je sve glasnija, nekoliko je puta organizirala demonstracije u Istambulu, čak i pred jugoslavenskim konzulatom. Ali turske vlasti ne vole ovakve skupove, a budući da su privukli i lokalne fundamentaliste i ultranacionaliste, neki Bosanci drže kako ih ubuduće ne bi bilo uputno prireređivati. U Ankari je prvo bosansko udruženje počelo prikupljati potpise zahtijevajući od turske Vlade militantniju politiku. Rašireno je mišljenje da Turska i suviše poštuje upozorenje SAD i EZ. Ali, kako Turska ne graniči s Bosnom te ima vlastitih teškoća s proračunom, postoje granice realne intervencije Vlade u Ankari", piše Stephen Ashley. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI (28. X. 1992.) U komentaru Marca Semoa i Pierrea Hadskog objavljenom u "Liberationu" pod naslovom "Nema azila za bosanske zarobljenike" tvrdi se da se "vrata logora u BiH polako otvaraju, ali da zarobljenici ipak ne izlaze. Ne radi se o okrutnosti njihovih tamničara, nego o oklijevanju stranih država da ih prihvate". Dalje pišu o naporima međunarodnih dobrotvornih organizacija da nađu smještaj za nekoliko tisuća osoba koje su i dalje u logorima diljem Bosne. Početkom mjeseca oslobođeno je preko tisuću i pet stotina ljudi, koji su još uvijek u Hrvatskoj iščekujući da ih prihvati neka druga država. Upravo je stoga odgođeno oslobađanje gotovo pet tisuća ljudi. Predstavnici Visokog komesarijata za izbjeglice UN uputili su nedavno pismene zahtjeve na adresu dvadeset zapadnih vlada. Ali, naglašava ovlašteni predstavnik UN, odgovor je bio slab. Finska i Švicarska odlučile su prihvatiti po dvjesto ljudi, dok su Italija, Norveška i Novi Zeland najavile da će prihvatiti određeni broj osoba, ali još nisu odlučile koliko. Amerika je najavila prihvati tisuću bivših logoraša, ali je ovlašteni predstavnik američke diplomacije odmah dodao da će sređivanje formalnosti trajati nekoliko tjedana možda i mjeseci. Predstavnik britanske Vlade izjavio je da o tome pitanju upravo raspravlju, dok Njemačka, koja je prihvatila najviše izbjeglica iz Bosne i Hrvatske, sada raspravlja o ograničavnju azila. U Francuskoj, koja je danas odlučila prihvatiti još tristo osoba, čuju se i prijedlozi da se na sjeveru Bosne osigura posebna zona za smještaj bivših zarobljenika. Jedno od ptanja koje list postavlja, ali ne daje precizan odgovor, jest koliko sada u Bosni ima ratnih zarobljenika. Kaže se da su predstavnici dobrotvornih međunarodnih organizacija obišli 26 logora, te da su napravili popis od oko sedam tisuća ljudi. Međutim, vlasti u Sarajevu kažu da u Bosni ima 24 zarobljenička logora. SLOVENIJA - DELO (28. X. 1992.) Boris Jež komentira neočekivanu vijest da je slovensko državljanstvo dobilo 160 tisuća ljudi, ili sto posto više od najpesimističnijih prognoza. Komentator drži odgovornim slovenski parlament, sada iznenađen što je propisom dopustio povećanje broja slovenskih državljana čak za četiri posto. "Dobro, tim ljudima sada nije moguće oduzeti državljanstvo, premda postaje jasno da je prevaga liberalističkoga mišljenja (u svijetu su glede tih pitanja uglavnom jako konzervativni) nagradila certifikatima o 'slovenstvu' pretežito izrazito ekonomsku emigraciju". Po Ježevu mišljenju, sada zabrinjava činjenica da skupštinsko povjerenstvo drži zakon dobrim, samo bi politika u vezi s njim morala biti restriktivnija. "Tako smo zapravo u političkoj frazeologiji nekadašnje Jugoslavije, koja se kao pijanac plota hvatala 'načela' kako je s propisima sve O.K., ali ne valja njihova primjena"... Što se pak tiče vrhunskih stručnjaka i intelektualaca, Jež piše: "Svi naime dobro znamo koliki je udjel 'vrhunskih stručnjaka' u sadašnjem migracijskom pritisku na Sloveniju, koja je - kako je lijepo rekao Rade Šerbedžija - jedini ostatak civilizacije na tlu bivše Jugoslavije i kao takav je magnet za mnoštvo koje više nema nikakve perspektive". Komentator napominje da ne piše iz desničarskoga uvjerenja, nego iz svjesti da se "'previše demokracije' prije ili kasnije izrodi u svoju suprotnost. Drugim riječima: 'liberalistička' populacijska politika... naći će se pred pogibeljno načetom ravnotežom strukture slovenskoga društva, pred ispadima ksenofobije i možda čak pred slovenskim Rostockima. Da i ne govorimo o tome da se Slovenija doduše međunarodnopravno uključuje u europske institucije, a istodobno se nezadrživo balkanizira". Boris Jež zaključuje komentar predviđanjem kako bi se moglo dogoditi "da nas ubrzo privežu na stup srama jer prepolako gradimo džamije i škole za strance, pri čemu naravno nitko neće htjeti razumjeti našu 'psihološku iscrpljenost' zbog pridošlica što je, recimo, kod susjeda Austrijanaca nešto posve samorazumljivo i, dakle, legitimno". (Hina) vb 290040 MET oct 92