IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 23. siječnja (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - "Politička pozornica u Srbiji ne doimlje se više monolitno kao donedavno", piše Harry Schleicher i dodaje da je "i Srpska pravoslavna crkva protiv vodećeg predstavnika vlasti u Srbiji Slobodana Miloševića. Vlast u Srbiji nema ovlašćenja govoriti u ime cijelog srpstva - naglašeno je nedavno u izjavi Sv. sinoda, vodstva Srpske pravoslavne crkve". Komentator napominje da crkva smatra kako "u ime Srbije mogu govoriti samo oni političari koji imaju blagoslov i suglasnost crkve". Harry Svhleicher smatra da "Srpska crkva time možda želi ispraviti dojam da je postala suviše nekritičan oslonac predsjednika Miloševića. Taj je dojam nastao otkako je patrijarh Pavle došao na čelo crkve. Stajalište crkve prema nekim političkim pitanjima otada je takvo da je nekim vođama oporbe dao povoda za otvorenu kritiku crkvenog vodstva". FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG - "Teško je ovih dana prozreti politiku Srbije", smatra J. G. Reissmueller jer: "Milošević opoziva svoju suglasnost s mirovnim planom UN. Zato što se pokorava snagama koje su još ornije za osvajanje od njega? Ili zato što sudjeluje u namještenoj igri koja će njega prikazati kao umjerenog političara pod snažnim pritiscima? Vlada u Zagrebu ne može se suglasiti s rasporedom koji bi se sveo na to da Hrvatska izgubi trećinu svog teritorija a Srbi da onda na tom području, koje su Hrvati napustili, neometano provode svoju politiku naseljavanja. Međutim, ne usaglase li se Zagreb i Beograd oko mirovnog plana, plave kacige neće doći. A onda bi Srbija mogla nastaviti rat. Njezina je vojska doduše pomalo natučena, ali o prijetećem rasulu ne može biti govora. Ratnom zamoru u većim gradovima suprostavlja se stalna ratna spremnost stanovništva u provinciji, kao i srpskog življa u Hrvatskoj i BiH. Poslije priznanja, Hrvatska se osjeća međunarodno poduprtom, ali je fizički i materijalno iscrpljena. Povjerenje u Zapad povećava opasnost za hrvatski narod. LA REPUBBLICA - Dopisnik iz Novog Sada Pietro Veronese razgovarao je s Nenadom Čankom koji mu je "ispripovijedao svoj put u pakao jugoslavenskog rata". Govoreći o dobrovoljcima Čanak je naglasio "razliku između vojnih i policijskih dobrovoljaca", ističući da su "ovi prvi normalni ljudi (...), dobri ljudi, jakih moralnih načela, koji su došli jer ih je prevarila nacionalistička propaganda. Doista su mislili da mogu pomoći Srbima kojima prijeti genocid. To su, moglo bi se reći, dobrovoljci prve vrste. Postoji i druga vrsta: protjerani, oni koji su zbog rata sve izgubili i ne znaju kamo bi krenuli. I treća vrsta, ona koja to radi za novac". Za neregularne jedinice Čanak kaže da se razlikuju od vojske i da se "bore s mnogo više okrutnosti, gotovo uvijek na prvoj liniji, gotovo i nemaju zarobljenika, i sustavno se bave pljačkom. Većinom su kriminalci", a "vojska ih ne voli, ali se njima služi". Između ostaloga Čanak je govorio i o zarobljenicima, a napominjući da je "ovo rat s malo zarobljenika, na obje strane" navodi primjer "zapovjednika teritorijalne obrane (...) koji je prisilio 73 zarobljena pripadnika hrvatske garde da trče preko minskog polja. Svi su poginuli". VEČERNJE NOVINE (BiH) - List ocjenjuje da je Izetbegović "kao čovjek, koji se odlučio za neutralnost u vrijeme i na mjestu koje ne trpi nikakavo balansiranje, najveće političke pogreške i napravio kad je politiku autentičnih bosanskohercegovačkih interesa supstituirao politikom srpsko-hrvatskog kompromisa". Izetbegovićev prijedlog o građansko-nacionalnom referendumu list ocjenjuje kao "mirenje nepomirljivih kategorija", "ali ima i nešto što Izetbegović sa svojim timom zasada relativno dobro igra. Kad je postalo jasno da se BiH ne može postići nikakava suglasnost vezana za međunarodno priznanje, počela je možda malo zakašnjela, ali nikakao još ne i izgubljena trka za međunarodnu potporu projektu ravnopravne Bosne i Hercegovine. Direktna potpora Turske znači i indirektan blagoslov Amerike, što svi zainteresirani imaju u vidu", pojašnjava list i zakljućuje: "U tom pogledu nema mjesta za iluzije. Nitko u Jugoslaviji nije bio sposoban da svoje ciljeve ostvari samostalno i svi su igrali pod budnim okom starije braće. Srbija je izgubila jer se SSSR nenadano istopio. Hrvatska je dobila jer je Njemačka u životnoj formi. A i Turska se sve bolje osjeća". (Hina)dd 230609 MET jan 92