SERVIS POSEBNIH NASLOVA UNPROFOR-HRVATSKA

Nadnaslov: Tko i kamo vodi UNPROFOR Naslov: Pogled unutra Podnaslov: Bez podcjenjivanja ma koje krize kojom se bavi svjetska organizacija i bez straha da će nam se pripisati subjektivnost, valja reći da nije jednako mirovno djelovati u Somaliji, i u Hrvatskoj i BiH. Niti problemi nisu isti, pa ih se ne može liječiti istim 'aspirinom'. Piše: Igor ALBORGHETTI, HINA ZAGREB - Oko 14.000 ljudi iz pedesetak zemalja svijeta; potpuno različite kulture, boje kože, navike i pogledi na svijet. Kratka je to naznaka opisa onoga što Hrvatska, a i cijeli svijet, poznaje pod nazivom UNPROFOR. Međunaslov: Nisam znao što me čeka! Stigli su prije nešto više od godinu dana. Očekivani su, barem od većine u Hrvatskoj i svijetu, s nadom a i oni su došli s najboljim namjerama. Potvrdilo se da nade, a ni tek dobre namjere, nisu dostatne. Njihov je početni problem u znanju i poznavanju. Bivši zapovjednik UNPROFOR-a, indijski general Satish Nambiar, nedavno je, ali tek na samom kraju svoga mandata, kazao kako je doputovao s gotovo nikakvim predznanjem o ratu u Hrvatskoj. "Pet dana prije dolaska u Hrvatsku, glavni tajnik UN-a Butros Gali rekao mi je da sam postavljen za zapovjednika Zaštitnih snaga UN-a u vašoj zemlji", ispričao je general Nambiar. "Odmah sam uzeo putne torbe i otišao u New York na kratki briefing i zatim otputovao u bivšu Jugoslaviju", priznao je te rekao kako je sve što je dotad znao o ratu protiv Hrvatske pročitao u indijskom tisku. Međunaslov: Kamo je došao švedski general? Po njegovim prvim izjavama sudeći, čini se da ni Nambiarov nasljednik, švedski general Lars-Eric Whalgren, nije boljeg predznanja, mada su u međuvremenu teme iz Hrvatske i bivše Jugoslavije obilno ispunjavale naslovnice svjetskog tiska i prostor elektronskih medija. Tek što je stigao na zagrebačku zračnu luku, general je Whalgren okupljenim novinarima, s osmijehom na licu, izjavio kako mu je drago što je stigao u Jugoslaviju, te da se nada kako će i mir skoro stići jer dolazi proljeće, što opet, kazao je, 'željno iščekuju vaši zemljaci, gore na sjeveru, kako bi se vratili kući'. Možda bi u njegovu obranu trebalo spomenuti da je, nakon petogodišnjeg službovanja u Libanonu, na čelo UNPROFOR-a imenovan privremeno. Kako se neslužbeno saznaje, 63-godišnji general Whalgren uskoro ispunjava uvjete za mirovinu. Hoće li švedsko Ministarstvo obrane produžiti njegov 'radni vijek' te hoće li sam general na to pristati, a osobito na sadašnjoj dužnosti, ostaje da se vidi. U međuvremenu, novi zapovjednik UNPROFOR-a obilazi sektore pod zaštitom UN-a u Hrvatskoj i, tvrde njegovi suradnici, pobliže upoznaje situacijom. Međunaslov: Čovjek od akcije Treći u zapovjedničkom trolistu 'plavih kaciga' francuski general Philippe Morillon zasigurno se peče na najvrućoj vatri. Nakon preuzimanja zapovjedništva UN-a u BiH, Morillonu je povjerena gotovo nemoguća zadaća. On bi takozvane plodove pregovaranja u New Yorku i Ženevi trebao uskladiti sa stvarnim stanjem u Bosni i Hercegovini, što i dužnosnici UN-a ocjenjuju gotovo nemogućim. On grabi dalje s posebnom upornošću i zato mu se divim, riječi su jednog zapadnog diplomata. Prošlotjedni osobni pokušaj da dolaskom u Cersku privoli Srbe da propuste humanitarne konvoje za opkoljene muslimanske enklave u istočnoj Bosni nije mu donio previše popularnosti. Njegove izjave kako "nije vidio tragove srpskog masakra nad Muslimanima", obradovale su jedino srpske medije. Muslimani u Tuzli tražili su da se proglasi nepoželjnom osobom. U službenom životopisu francuskog generala stoji da se rodio 1935. godine u Casablanki u Maroku. Diplomirao je u poznatoj vojnoj akademiji Saint Cyr. Mladi poručnik Philippe Morillon služio je najprije u Legiji stranaca u Alžiru. Navodno je 1961. godine stao na stranu francuskih generala koji su spremali puč protiv tadašnjeg predsjednika Charlesa de Gaullea. Puč je propao a svi časnici iznad čina kapetana, upleteni u te dogadaje, bili su izbačeni iz vojske. Philippe Morillon, sada general sa četiri zvjezdice na ramenima, uspio se provući zahvaljujući tome što je tada bio poručnik. Međunaslov: Irac, protestant i iskusni diplomat Još se jedan čelnik UNPROFOR-a posebno ističe. To je Cedric Thornberry, drugi čovjek UN-a u bivšoj Jugoslaviji. Iskusni Irac, rođen je u Belfastu 1936. godine, odvjetnik je i dugogodišnji dužnosnik UN-a. Od 1978. godine s Ujedinjenim narodima prošao je sva svjetska krizna žarišta od Cipra, preko Bliskog istoka do Nambije. Prije dolaska u Hrvatsku Thornberry je četiri godine bio šef Odjela za upravu i administrativna pitanja UN-a u New Yorku. Lukavi pregovarač, bivši novinar dopisnik londonskog "The Guardiana" iz Atene, poznaje sve zakonitosti diplomatskog zanata. To se posebno vidi na konferencijama za tisak u zapovjedništvu UN-a u Zagrebu, kada se iz njegovih usta ni kliještima ne može izvući riječ više od onog što mu kazuju njegovi dobro izoštreni instinkti. Nakon operacije Maslenica, po dolasku u Knin, na pitanje srpskog novinara u kojoj se državi nalazi, kroz zube je procijedio: "Stigao sam u Knin". Njegovo objašnjenje da su Srbi mogli oteti tenkove iz skladišta UNPROFOR-a zato jer su bili "zaključani lokotima za bicikl", upotpunjuje dojam. Suradnici u New Yorku i u Zagrebu itekako cijene prosjedoga Irca, što nije promaklo jednom od najbližih ljudi Butrosa Galija, Amerikancu Herbertu Okounu, na čiju je intervenciju, kako se čini, Thornberry ostao na svom položaju, mada se u kuloarima govorilo o sukobu koncepcija na relaciji Nambiar-Thornberry. Međunaslov: Od profesionalaca do potpunih amatera Pojedinačnim značajkama čelnih ljudi valja dodati i goleme razlike u pripremljenosti, uvježbanosti, sposobnosti, pa stoga i djelotvornosti vojnih postrojba UNPROFOR-a u Hrvatskoj. Poznat je slučaj nigerijskih vojnika koji su u Hrvatsku došli bez zimske odjeće pa su se morali opskrbljivati iz viškova bivše JNA. Drugi, za Hrvatsku neusporedivo važniji, je primjer preuzimanja odgovornosti UNPROFOR-a nad branom Peruča, što je rješeno tek kad su kenijske vojnike zamijenili Francuzi. No, i oni su bili nemoćni na aerodromu Zemunik i u području Novskoga ždrila. Jedan bivši časnik UN-a, i dobar poznavatelj prilika unutar Zaštitnih snaga UN-a, spomenuo je bizaran primjer koji se prošlog ljeta dogodio u Sarajevu. U krugu bivše vojarne "Maršal Tito", koja je tada 'udomila' pripadnike ukrajinskog bataljuna UN-a i Armije BIH, ranjen je jedan Ukrajinac. Dok su ga vojnici UN-a iz Nizozemske, koji su kao vezisti pridruženi svakom bataljunu UNPROFOR-a, prevozili u bolnicu, njegovi su zemljaci provalili u prostorije Nizozemaca te se dobro opskrbili svim i svačim. Ta priča upućuje na još jedan problem s kojim se susreće UNPROFOR. Učinkovitost jedinica na terenu uvelike ovisi o podršci i skrbi vlada i zemalja iz kojih 'plavci' dolaze. Ukoliko se vojnike pošalje 'grlom u jagode', a takvih primjera nažalost ima, boravak može postati prava noćna mora. Posebno ako su vojnici k tome izloženi stresu ili izravnoj pogibelji kao u BiH. Međunaslov: Ne liječe se sve bolesti aspirinom Hoće li tijekom druge godine mandata UNPROFOR-a, poučeni dosadašnjim iskustvima, u UN-u ponešto i izmijeniti, ostaje da se vidi. Bez podcjenjivanja ma koje krize kojom se bavi svjetska organizacija i bez straha da će nam se pripisati subjektivnost, valja reći da nije jednako mirovno djelovati u Somaliji, i u Hrvatskoj i BiH. Niti problemi nisu isti, pa ih se ne može liječiti istim 'aspirinom'. Organizaciju UN-a može se opisati i kao zbroj svih svjetskih birokracija, uz sve dobre i loše strane. Nažalost, birokracija se sporo kreće, ali kad jednom krene.... (Hina) pf 111420 MET mar 93