SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Prva godina UNPROFOR-a u Hrvatskoj Naslov: Što, kako i do kada? Podnaslov: O tome što je zapravo UNPROFOR u Hrvatskoj postigao i koji su ciljevi ispunjeni može se nadugo raspravljati. Istina je da se UNPROFOR po dolasku u Hrvatsku našao u znatno težoj situaciji nego što su na East Riveru u početku mislili. Međutim, za neke pogreške i propuste veliku odgovornost ipak snose sami. Piše: Igor ALBORGHETTI, HINA Ovih dana svjedoci smo užurbanog i grozničavog političkog djelovanja u vezi s mogućim produženjem i promjenom mandata Zaštitnih snaga UN u Hrvatskoj. Privremeno, do 31. ožujka, mandat plavih kaciga produžen je u petak, Rezolucijom 807 Vijeća sigurnosti. Prvi njihov mandat istekao je jučer, 20. veljače, a i po riječima glavnog tajnika Butrosa Butros Galia, u nedavnom izvješću, otvorene su tri opcije moguće daljnje sudbine UNPROFOR-a. Međunaslov: Kako je sve počelo Srpska manjina u Republici Hrvatskoj, koja je prema popisu stanovništva iz 1991. godine činila oko 11 posto od ukupnog broja stanovništva, započela je ljeta te iste godine, zajedno s tadašnjom JNA i Srbijom, otvorenu pobunu, koja je prerasla u agresiju na Hrvatsku. Hrvatska, koja je tada imala konstituiranu demokratski izabranu vlast, ali i državu bez vojske, branila se u sukobu koji je premašio sve viđeno u Europi nakon završetka drugog svjetskog rata. Međunarodna zajednica, u početku posebice Europska zajednica, pokušala je prekinuti sukob. Ipak, tek uključivanjem mirovnog posrednika UN Cyrusa Vancea i na temelju njegovih prijedloga za mir u sklopu tzv. Vanceova plana, u sarajevskoj vili "Konak" potpisan je 2. siječnja 1992. 15-ti po redu prekid vatre. Kako je taj dogovor u stvarnosti uglavnom poštivan, uz suglasnost dviju strana - Republike Hrvatske (od 15. siječnja 1992. međunarodno priznate u tzv. avnojevskim granicama) i tada umiruće SFRJ - Vijeće sigurnosti je svojom Rezolucijom 743 od 21. veljače 1992. godine odredilo operativni mandat i ustanovilo Zaštitne snage UN ili UNPROFOR. Prema odredbama izvornog mirovnog plana UNPROFOR je imao cilj da "prijelaznim rješenjima stvori uvjete mira i sigurnosti potrebne za pregovore o cjelovitom rješenju jugoslavenske krize". MEĐUNASLOV: Zadaće UNPROFOR-a Kako bi se ta zadaća ispunila i "stvorili uvjeti mira" Zaštitne snage razmještene su u tri područja pod zaštitom UN (UNPA), koja su podijeljena u četiri sektora (Sjever, Jug, Zapad, Istok) što je odgovaralo područjima na kojima su se vodile borbe i koja su okupirana od srpskih pobunjenika i JNA. Na tim područjima UNPROFOR je dobio zadatak da osigura povlačenje JNA i demilitarizaciju pripadnika srpske Teritorijalne obrane. S druge strane, "Vanceov plan" dozvolio je privremeno funkcioniranje postojeće lokalne vlasti i policije pod nadzorom UN, te zaštitu svih osoba koje žive na tim područjima od oružanih napada. Pripadnici civilne policije UN (UNCIVPOL), razmješteni uz vojnike UNPROFOR-a, trebali su osiguravati da lokalna policija obavlja svoje dužnosti bez diskriminacije prema stanovništvu bez obzira na nacionalnost uz poštivanje ljudskih prava. UNPROFOR je trebao omogućiti i pružiti odgovarajuću pomoć pri povratku svih raseljenih osoba, koje to žele, u svoje domove. Međunaslov: Ružičaste zone i kontrola međunarodnih granica Vijeće sigurnosti je, tri mjeseca nakon što je započeo razmještaj 13.000 vojnika UN u Hrvatskoj, u lipnju 1992. godine Rezolucijom 762, ovlastilo UNPROFOR da preuzme ulogu promatrača u tzv. "ružičastim zonama" u Hrvatskoj. Pod tim se pojmom podrazumijevalo "područja izvan UNPA pod kontrolom Srba, a u kojima su nastavljena neprijateljstva". Da bi se došlo do nekakvog političkog sporazuma, Vijeće sigurnosti je preporučilo stvaranje zajedničkih komisija, pod predsjedavanjem UNPROFOR-a, a u kojima bi predstavnici hrvatske vlade i lokalnih srpskih vlasti, uz sudjelovanje EZ-a, nadgledali i kontrolirali proces ponovne uspostave hrvatske vlasti u ružičastim zonama. Ista rezolucija je tražila stvaranje policijskih jedinica na tim područjima u skladu sa sastavom stanovništva prije izbijanja sukoba, te povlačenje Hrvatske vojske i srpskih paravojnih jedinica. Zahtijevala se posebna skrb za manjine u ružičastim zonama. Nepuna dva mjeseca nakon donošenja Rezolucije 762, Vijeće sigurnosti donosi vrlo važnu Rezoluciju pod brojem 769, kojom je ovlastilo Zaštitne snage UN da obavljaju carinske i pogranične dužnosti na granicama UNPA koje se poklapaju s međunarodnim granicama Republike Hrvatske. Nadzor povlačenja jedinica JNA i demilitarizacije hrvatskog poluotoka Prevlake Vijeće je reguliralo Rezolucijom 779 od 6. lstopada 1992. godine. Politički dio inicijative za rješenje krize na području bivše Jugoslavije vodio se u okviru Konferencije EZ pod predsjedavanjem lorda Petera Carringtona, kojeg je nakon Londonske konferencije zamijenio lord David Owen. Međunaslov: Dosezi UNPROFOR-a O tome što je zapravo UNPROFOR u Hrvatskoj postigao i koji su ciljevi ispunjeni može se nadugo raspravljati. Istina je da se UNPROFOR po dolasku i nakon razmještaja po sektorima našao u težoj situaciji nego što su čelnici UN na East Riveru u početku mislili. Međutim, za neke pogreške i propuste ipak veliku odgovornost snose sami. Problemi organizacije i same vojničke umješnosti koja je u nekim situacijama zakazala jasno je stavila na znanje da jedinice nekih zemalja u sastavu UNPROFOR-a nisu dorasle težini zadaće koje su pred njih postavili diplomati iz UN. Postavlja se i pitanje mandata, tj. njihovih ovlasti, jer su jedinice UNPROFOR-a u Hrvatskoj bile određene kao jedinice za očuvanje mira, bez ovlasti iz Poglavlja 7. Povelje UN. Buros Gali, glavni tajnik UN u svom posljednjem izvješću od 11. veljače, sam kaže kako je UNPROFOR tijekom 11 mjeseci boravka u Hrvatskoj imao različita iskustva. Svoj prvi uspjeh, piše Gali, UNPOFOR je ostvario kada je osigurao potpuno povlačenje JNA s poluotoka Prevlake i dubrovačkog primorja. Isto tako, navodi glavni tajnik, nazočnost UNPROFOR-a pomogla je u sprečavanju ponovnog izbijanja neprijateljstava u UNPA i ružičastim zonama. Srpske lokalne vlasti, međutim, nisu dozvolile UNPROFOR-u da razoruža teritorijalnu obranu i paravojne jedinice unutar UNPA i ružičastih zona. Ovime se opravdavaju i drugi neuspjesi UNPROFOR-a u Hrvatskoj, kao nemogućnost stvaranja uvjeta mira i sigurnosti koji bi omogućili dobrovoljan povratak izbjeglica i prognanika u njihove domove. U godišnjem izvješću Gali spominje i ciljeve Rezolucije 769 koji nisu ostvareni, tj. kontrolu granica Hrvatske koje se poklapaju s granicama UNPA. Stvari su taman krenule, dodaje Gali, kad su se zbili događaji oko Maslenice. Civlni ciljevi, koje je trebala izvršiti civilna policija UNPROFOR-a, posebice sprečavanje diskriminacije i kršenja ljudskih prava u UNPA nije ostvareno. "Armosfera straha i nasilja vladala je u mnogim dijelovima četiri sektora", stoji u izvješću koje je Gali uputio Vijeću sigurnosti, te dalje kaže kako je od studenoga prošle godine došlo do poboljšanja prilika, osim na nekim mjestima. U domete UNPROFOR-a Gali svrstava obećanje srpskih vlasti da će njihove jedinice pogranične milicije predati dugo oružje kada im UN bude u stanju "pružiti potpunu zaštitu od hrvatskih napada preko linije sukoba". Međunaslov: Kako dalje? Glavnom tajniku i Vijeću sigurnosti jasno je da se kriza i rat u Hrvatskoj i BiH moraju rješavati na dvije razine. Političkoj i vojnoj, i to iz razloga što su obje isprepletene, a posebno u BiH. Ali, isto tako UN i mirovne vojne jedinice na području bivše Jugoslavije, mogu se i često su to radile, opravdavati neadekvatnim mandatom i nepotpunim ovlastima na terenu. Teška situacija, posebno u BiH i sektoru Jug, kako je nedavno kazala glasnogovornica UNPROFOR-a Shannon Boyd, ostavlja otvorenom mogućnost da pri procjeni situacije i načina djelovanja UNPROFOR-a na terenu posljednju riječ imaju lokalni zapovjednici Zaštitnih snaga UN. Upravo zato Vijeće sigurnosti u svojoj posljednjoj Rezoluciji 807, kojom je produžen mandat UNPROFOR-u do 31. ožujka 1993. daje šire ovlasti svojim jedinicama u Hrvatskoj i BiH. Mada je pravo i mandat na samoobranu već određen za jedinice UN razmještene u BiH za pratnju i zaštitu humanitarnih konvoja one ga dosad nisu često upotrebljavale. Vrijeme koje je međunarodna zajednica dobila novom rezolucijom brzo će proći, a u New Yorku za pregovaračkim stolom nema pomaka naprijed. (Hina) fp 212254 MET feb 93