IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN BUTROSA-GALIJA (5)

ZAGREB, 12. veljače (Hina) IV FINANCIJSKA PITANJA 31. Podsjećam da sam u izvješću od 10. rujna 1992. preporučio Vijeću sigurnosti da prihvati ponudu nekih država članica da upute dodatno osoblje potrebno UNPROFOR-u za zaštitu humanitarnih konvoja u BiH, bez naknade troškova od UN. To mi se tada činilo inovativnim rješenjem koje omogućuje ubrzano raspoređivanje dodatnih jedinica potrebnih u vrijeme kada su države članice smatrale da je teško prihvatiti novčane obveze tako brzog širenja mirovnih aktivnosti UN koje su se već odvijale 1992. godine. Vijeće sigurnosti prihvatilo je moju preporuku, iako su već tada brojne države članice, one koje su upućivale svoje vojnike i druge, izražavale načelnu suzdržanost. Smatrale su i smatraju da takvo rješenje narušava načela koja smo s toliko teškoća usvojili ranijih desetljeća, da su mirovne operacije zajedničke za UN pa da stoga njihov trošak mora teretiti UN u skladu s člankom 17. Povelje, dakle da ga snose sve članice. Izražena je također zabrinutost da bi ovakvo rješenje, ako bi se primijenjivalo i u drugim slučajevima, značilo da se mirovne operacije mogu obavljati samo u područjima u kojima ih je moguće platiti i da bi u njima sudjelovale samo države koje za to imaju materijalnih mogućnosti. Nakon šestomjesečnog iskustva postalo je jasno da ovakvo rješenje otvara brojne operativne i administrativne teškoće. Mada nerado, moram zaključiti da to rješenje u nastavku misije ne odgovara. 32. Stalna je opasnost da u mirovnim operacijama vlade, čije jedinice u njima sudjeluju, nerado pristaju na načelo da te jedinice djeluju pod zapovjedništvom i nadzorom UN. Ta se opasnost još povećava kad dotične vlade smatraju da sukob o kojem se radi dotiče njihove nacionalne interese. Kao što sam već izvijestio Vijeće (S/24848, članci 36 i 50) posebna financijska rješenja za djelovanje UNPROFOR-a u BiH uzrokovala su brojne probleme te prirode. Vlade čije jedinice sudjeluju u operaciji u BiH nisu uvijek prihvaćale da su nove jedinice sastavni dio UNPROFOR-a pod zajedničkim zapovjedništvom zapovjednika snaga i da novopridošle postrojbe pod oznakama UN moraju prijeći pod zapovjedništvo UN čim dođu na područje svoje misije. Pokazalo se također da je teško osigurati da takve jedinice u potpunosti poštuju politiku UNPROFOR-a koju u operativnim, pravnim, informativnim i administrativnim pitanjima određuje zapovjednik snaga. Te države članice također nisu bile voljne prihvatiti neke od zajedničkih troškova UNPROFOR-a, posebice onih za vojne promatrače i civilno osoblje. Zbog toga sam već morao od Generalne skupštine tražiti suglasnost da se zajedničkim financiranjem pokriju troškovi civilnih službenika, vojnih promatrača i osoblja za civilne poslove u BiH (S/24848 i A/47/741, članak 56). 33. Stoga sada predlažem da, nakon odluke o produžetku mandata, sve aktivnosti UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji budu financirane na uobičajeni način tj. prilozima za mirovne operacije, podijeljenima na sve države članice. Generalna skupština je rezolucijom 47/210 od 22. prosinca 1992. ovlastila glavnog tajnika da preuzme obveze za operacije UNPROFOR-a, ako Vijeće sigurnosti odluči da one budu produžene nakon 20. veljače 1993, na način da se ne premaši 47,064.525 američkih dolara bruto (46,492.334 dolara neto) mjesečno tijekom sedam mjeseci od 21. veljače do 20. rujna 1993. Ova je suglasnost podložna prethodnom odobrenju Odbora za administrativna i proračunska pitanja UN. Ukoliko troškovi UNPROFOR-a tijekom tog razdoblja premaše iznos koji je odobrila Generalna skupština rezolucijom 47/210 glavni se tajnik mora obratiti Odboru i Generalnoj skupštini za dodatna sredstva za financiranje snaga. 34. S danom 8. veljače 1993. neplaćeni doprinosi na posebni račun UNPROFOR-a za razdoblje do 20. veljače 1993. iznosili su 242,300.000 američkih dolara. (Hina) fp 121415 MET feb 93