"Rezultati našeg istraživanja pokazuju kako je izjava da muslimani nisu integrirani u naša društva potpuno netočna. Naprotiv, vidimo da kod njih postoji veća razina povjerenja u demokratske institucije negoli kod općeg stanovništva”, izjavio je direktor FRA-e, Michael O’Flaherty.
"Međutim, svaki slučaj diskriminacije ili zločin iz mržnje otežava njihovu integraciju te im smanjuje šanse za pronalazak zaposlenja. Riskiramo otuđenje pojedinaca i njihovih zajednica, što bi moglo imati opasne posljedice", dodaje O'Flaherty.
Istraživanjem je obuhvaćeno 10.527 osoba koje su se izjasnile kao muslimani u 15 država članica Europske unije: Austriji, Belgiji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
Istraživanje se bavilo iskustvima s diskriminacijom, uznemiravanjem, policijskim zaustavljanjem te svijesti o pravima, kao i pokazateljima integracije poput osjećaja pripadnosti i povjerenja u javne institucije.
"Raduje me povjerenje koje muslimanske zajednice u Europi imaju u naše javne institucije i vladavinu prava usprkos pojedinačnim primjerima diskriminacije kojima svjedoče,” izjavio je prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans. "Međutim, obeshrabren sam izvješćem Agencije EU-a za temeljna prava, prema kojem se tijekom posljednjih pet godina gotovo trećina muslimana osjetila diskriminiranima prilikom traženja posla, ali samo je 12 posto njih prijavilo najnovije slučajeve diskriminacije. Želim poručiti našim građanima muslimanske vjeroispovijedi da Europska komisija neće tolerirati netoleranciju. To je u suprotnosti s našim vrijednostima i našim zakonima", dodaje Timmermans.
Istraživanjem su obuhvaćeni muslimani podrijetlom iz Turske, sjeverne i subsaharske Afrike i Azije.
Istraživanje pokazuje da se 76 posto sudionika muslimanske vjeroispovijesti osjeća snažno povezanima s državom u kojoj žive, 31 posto onih koji traže zaposlenje doživjelo je diskriminaciju u zadnjih pet godina, a 42 posto sudionika koje je policija zaustavila tijekom protekle godine izjavilo je da se to dogodilo zbog njihova migrantskog statusa ili pripadnosti etničkoj manjini.
Oni koji kažu da su bili žrtve diskriminacije, zlostavljanja ili nasilja znatno su manje privrženi zemlji u kojoj žive od onih koji muslimana koji nisu bili žrtve.
Sudionici obuhvaćeni istraživanjem vrlo su otvoreni prema pripadnicima drugih skupina, primjerice 92 posto njih kaže da se osjeća ugodno sa susjediima različite vjeroispovjedi, a 48 posto ankteriranih kaže da im uopće ne bi smetalo da se netko iz obitelji oženi s osobom koja nije musliman.
Više od trećine, 35 posto muslimanskih žena koje se smatraju žrtvom diskriminacije pri traženju posla zbog njihova etničkog i imigrantskog podrijeta, reklo je da je to zbog njihova načina odijevanja, 39 posto žena koje nose maramu ili nikab na javnim mjestima bilo je zlostavljano, dok je kod onih koje ne nose takvu odjeću postotak niži - od 23 posto.
Kod muškaraca koji ponekad nose tradicionalnu vjersku odjeću i koje je zaustavila policija, 47 posto njih misli da su zaustavljeni zbog odjeće.
Postoje znatne razlike među muslimanima kada je u pitanju diskriminacija na temelju zemlje podrijetla. Sudionici ankete iz sjeverne i subsaharske Afrike su, po istraživanju, najviše izloženi diskriminaciji. Primjerice, u
Njemačkoj je 18 posto muslimana iz Turske osjetilo diskriminaciju u proteklih 12 mjeseci, a iz subsaharske Afrike njih 50 posto.