Na tim se područjima, navodi Radoš, troše teški energenti čijim se izgaranjem oslobađa mnogo ugljičnog dioksida koji zagađuje zrak i šteti zdravlju stanovnika. Istodobno se postavlja i pitanje cjenovne pristupačnosti i raspoloživosti energetskih rješenja u tim područjima.
Stambene kuće i komercijalne zgrade često su starije, koriste se neučinkovitim gorivima i manje su energetski uspješne. Iako ta područja čine gotovo 90 posto teritorija EU i u njima živi više od 55 posto stanovništva.
Radoš je upozorio i na čl. 174. Lisabonskog ugovora, na koji se često zaboravlja. Navedeni članak poziva države članice, da posebnu pozornost obrate upravio ruralnim, otočnim i planinskim područjima te da provode aktivnosti, koje će dovesti do jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Pisana deklaracija koju je Radoš predložio upravo je prvi korak u tom smjeru.
“U pisanoj deklaraciji pozivam Komisiju da pojednostavni administrativne procedure i tako omogući lakše pristupanje fondovima EU-a, po mjeri ruralnih područja na regionalnoj i lokalnoj razini, uz bolje promicanje programa financiranja, preko kojih bi ruralni korisnici postali svjesni potencijala koji nudi EU te lakše došli do sredstava za energetsku obnovu svojih, uglavnom starih, kuća i zgrada.”
“Time bi se stvorili bolji uvjeti života u ruralnim, planinskim i zabačenim područjima te povećao standard, a stanovništvo potaknulo na ostanak”, zaključio je Radoš.