Kako je priopćeno, na sjednici Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane raspravljalo se o izvješću Europske komisije Parlamentu i Vijeću o napretku u uspostavi zaštićenih morskih područja u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ.
Tim je povodom Petir istaknula da je Jadransko more iznimno vrijedan resurs koji zbog svojih posebnosti zaslužuje zaštitu, kako je rekla, čak i kao „nacionalni park EU“, te da proglašenje održivih zaštićenih morskih prostora treba pratiti i održiv eko-turizam i otvaranje novih radnih mjesta kroz korištenje zelenih tehnologija.
No, dodala je da prilikom svake zaštite treba istovremeno voditi računa o onima koji žive na moru i od mora. U tom kontekstu, Petir je podsjetila kako je krajem 2014. godine mali ribolov u Hrvatskoj ukinut kao kategorija ribarstva jer je završilo prijelazno razdoblje predviđeno u poglavlju 6. Ribarstvo te je zbog toga 10.000 malih ribara ostalo bez dozvola čime je dodatno pogoršan njihov svakodnevni život.
S obzirom na to da mali ribolov predstavlja stoljetnu tradiciju u Hrvatskoj i da je bitna sastavnica identiteta hrvatskog primorskog prostora, ali i način rješavanja egzistencije stanovnika na otocima i u priobalju Jadrana, Petir je zatražila od Komisije da mali ribolov u Hrvatskoj uvrsti kao iznimku u novi prijedlog europskog zakonodavstva o ribarstvu.
Petir je u veljači ove godine uputila ministru kulture RH prijedlog da mali ribolov proglasi kulturnim dobrom jer je to dio svakidašnjeg života s kojim su povezani običaji, vještine i drugi oblici materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Na sjednici odbora, Komisija je prezentirala napretke u uspostavi zaštićenih morskih područja u EU, koja bi do 2020. godine trebala pokrivati 10 posto područja. Taj prag još nije postignut iako beneficije koje takva zaštita nosi državama članicama trenutno iznose više od 1,5 milijarda eura na godišnjoj razini, a realna je pretpostavka da taj iznos bude dvostruko veći do 2020. godine.
Naglašen je nedostatak homogenosti u smislu postotka zaštićenih morskih područja u pojedinim državama članicama EU-a. Tako određene države imaju iznadprosječnu pokrivenost zaštićenih morskih područja i do 20 posto, dok s druge strane neke članice imaju ispod 2 posto zaštićenih područja.
Koherentnost NATURA 2000 morskih područja jedan je od glavnih prioriteta na kojem će se morati uložiti dodatni napor kako bi se učinkovitije gospodarilo navedenim prostorima.
Općenito, zaključeno je da je Europa ostvarila kontinuirani napredak u proglašenju zaštićenih morskih prostora i istaknuto da su na raspolaganju različiti fondovi Europske unije za zaštitu i pravilno gospodarenje morskih ekosustavima koji imaju socioekonomsku i gospodarsku važnost.