Unatoč sve raširenijem uvjerenju da je najgora kriza u eurozoni prošla, što bi se trebalo pozitivno odraziti i na središnju i istočnu Europu, srednjoročna i dugoročna slika je puno složenija.
Možda više nego ikada od pada komunizma, pojavila se bojazan da postoje granice za konvergenciju u životnom standardu između istoka i zapada i daljnje širenje tržišne demokracije u Europi.
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) upozorila je u studenom u izvješću o tranzicijskim gospodarstvima da mnoge zemlje bivšeg istočnog bloka možda nikada neće dostići razinu dohotka zapadne Europe zbog zastoja u strukturnim reformama zadnjih deset godina.
Ubrzo nakon toga Ukrajina je odustala od potpisivanja sporazuma o pridruživanju i slobodnoj trgovini s Europskom unijom u sklopu Istočnog partnerstva, programa koji bi trebao širiti europske vrijednosti i poticati reforme koje EBRD smatra potrebnima.
Predsjednik EBRD-a Suma Chakrabarti rekao je da usporavanje reformi u tim tranzicijskim zemljama potječe prije globalne krize koja je počela 2008., premda je ona taj trend pogoršala. "Ova stagnacija nije isključivo rezultat krize", rekao je. "Smatramo, naprotiv, da je to trend koji je sada postao vidljiv kako se prašina krize počela slijegati."
Bez novog zamaha u reformama, samo srednjoeuropske zemlje poput Poljske i Češke i tri baltičke republike imaju izglede dostići 60 posto prosječnog dohotka po stanovniku 15 starih članica EU-a za 20 godina, upozorava EBRD. U mnogim drugim zemljama, konvergencija bi mogla stati ili čak nazadovati.
Na to je upozorio i George Soros, američki investitor mađarskog podrijetla. "Ono što je počelo kao proces integracije i transformacije, sada se zapravo preokrenulo. To je sada proces dezintegracije, i umjesto konvergencije životnih standarda, to je sada divergencija."
Zemlje bivšeg istočnog bloka sada se mogu podijeliti u tri skupine. U prvoj je 11 zemalja koje su pristupile EU-u. Reforme u tim zemljama zastale su u "poodmakloj" fazi nakon brzog početnog napretka, rekao je glavni ekonomist EBRD-a Erik Bergloef.
No, čak i među osam zemalja koje su ušle u EU 2004. postoje razlozi za zabrinutost.
EBRD zabrinjavaju događaji u Mađarskoj, kojom vlada populistička stranka Fidesz, i u političkoj i ekonomskoj sferi, kazao je. Uz to, Rumunjska je prošle godine prošla kroz veliku političku krizu, a bugarska vlada srušena je prosvjedima u veljači.
Druga skupina zemalja su nove demokracije koje žele ući u EU, većinom na Balkanu. Unatoč "zamoru od proširenja" među zapadnim članicama EU-a i činjenici da će se vjerojatno načekati prije nego budu primljene u europski klub, EBRD smatra da je perspektiva članstva važan motivirajući čimbenik za reforme.
U tu skupinu spadaju i Moldavija i Gruzija, koje jačaju odnose s EU-om u sklopu Istočnog partnerstva, koje nema perspektivu punopravnog članstva.
U trećoj skupini su bivše sovjetske republike u kojima se demokracija nije ukorijenila i umjesto toga imaju, u većoj ili manjoj mjeri, autoritarne sustave. Neke od njih brzo rastu, poput Uzbekistana ili naftom i plinom bogatom Kazahstana i Azerbajdžana.
No, Rusija, najbogatija od bivših sovjetskih republike, zvoni na uzbunu. Rusko gospodarstvo, koje je raslo gotovo 7 posto godišnje od 1999. do 2008., usporava. Prošli mjesec Rusija je smanjila svoje dugoročne prognoze rasta do 2030. s 4,3 na 2,5 posto godišnje.
Stručnjaci smatraju da su razlog tomu slaba ulaganja u nove kapacitete zbog lošeg poslovnog okruženja. Poticanje rasta zahtijevat će reforme koje bi mogle ugroziti vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina, a to vrijedi i za druge bivše sovjetske republike.
Summit Istočnog partnerstva u Vilniusu trebao je biti velik korak u integraciji zapadne i istočne Europe, no postigao je samo ograničeni napredak.
Ukrajina je odustala od potpisivanja sporazuma o partnerstvu i slobodnoj trgovini s EU-om, a Moldavija i Gruzija su ih parafirale.
Veliku ulogu u odluci Kijeva imala je Rusija koja na njega vrši snažan trgovinski, sigurnosni i energetski pritisak, kao i na druge dvije zemlje, da ne produbljuju odnose s EU-om.
Odluka Kijeva pokazala je da politička podjela na istočnu i zapadnu Europu i dalje postoji, gotovo 25 godina nakon pada Berlinskog zida. Na zapadu su zemlje koje su prihvatile tržišnu demokraciju ili to pokušavaju, dok onima na istoku autoritarno vladaju oligarhijske elite.
Ruski predsjednik Vladimir Putin uspostavio je carinsku uniju s Bjelorusijom i Kazahstanom koja bi 2015. trebala prerasti u Euroazijsku ekonomsku uniju. Želi da joj se pridruže i druge bivše sovjetske republike ili da se barem ne udružuju s EU-om. Moldavija i Gruzija pokazale su da sve nisu tomu sklone.
No, bez novih političkih promjena u drugim bivšim sovjetskim republikama, čini se da proces europske integracije i širenja tržišnog gospodarstva zadnjih 20 godina doseže svoje granice, piše FT.