Bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe (NOB) i narodni heroj, a nakon rata kao pukovnik tadašnje OZN-e (Odjel za zaštitu naroda) koordinirao je operacijom uhićenja četničkog vođe Draže Mihajlovića.
Kapičić je, kao zamjenik ministra unutarnjih poslova, imao i zapovjedne dužnosti u upravljanju logorom na Golom otoku, nakon rezolucije Informbiroa 1948. godine i podjela među tadašnjim jugoslavenskim komunistima.
Rođen je 2. rujna 1919. godine u talijanskom gradu Gaeta, u Italiji, a odrastao je na Cetinju, u Crnoj Gori, gdje je završio osnovnu školu i pet razreda gimnazije iz koje je izbačen zbog sudjelovanja u štrajku gimnazijalaca. Kao veoma mlad uključio se u omladinski revolucionarni pokret, u dobi od 15 godina primljen je Savez komunističke omladine, a dvije godine kasnije i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.
U Crnoj Gori sudjelovao je u pripremama za ustanak i tijekom rata bio istaknuti antifašist i borac protiv četničkog pokreta, a nakon rata obnašao je visoke dužnosti u resorima unutrašnjih i vanjskih poslova, među ostalim, bio je i veleposlanik SFRJ u Mađarskoj i Švedskoj.
Povjesničari i analitičari bilježe da je Kapičićev životopis u poslijeratnom razdoblju i novijoj povijesti vrlo kontroverzan. Prema raznim svjedočanstvima, njegova je uloga poslijeratnom razdoblju bila je izrazito negativna, a nekadašnji logoraš s Golog otoka Vlado Dapčević zabilježio je o Kapičiću: "O njemu je ovisila sudbina ljudi".
Kapičić je priznao da je na Golom otoku bilo nevinih ljudi, ali je isticao kako su za to krivi sudski i drugi državni organi, a ne uprava zatvora.
"Bilo je uhićenih bez kontrole. Čak trećina je bila nevino optužena. Država duguje ispriku tim ljudima", rekao je svojevremeno Kapičić.
Objašnjavajući zašto se, nakon uhićenja, suđenja i likvidacije, ne zna gdje je grob vođe četničkog pokreta Draže Mihajlovića, Kapičić je u jednom intervju rekao da je to učinjeno "da se ne bi stvarao kult ličnosti" te da on osobno ne bi otkrio gdje je Dražin grob ni da zna gdje se nalazi.
U vrijeme raspada Jugoslavije, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, Jovo Kapičić se otvoreno protivio politici Slobodana Miloševića i podređenoj ulozi Crne Gore u odnosu na Srbiju.
Kapičić će, po vlastitoj želji, biti pokopan na Cetinju.