Prema 53. članku slovenskog ustava bračna veza zasniva se na ravnopravnosti supružnika i sklapa pred nadležnim državnim organom. Odnosi u bračnoj zajednici, obitelji i izvanbračnoj zajednici koja je izjednačena s brakom uređuju se zakonom, a država štiti obitelj, majčinstvo, očinstvo i mladež, stvarajući za to potrebne uvjete, stoji u ustavu.
Slovenska udruga "Građanska inicijativa za obitelj i prava djece" predlagala je, a Katolička crkva u tome je podržala, da se članak ustava o braku i obitelji dopuni odredbom po kojoj je bračna veza životna zajednica žene i muškarca.
Njihov prijedlog nije bio prihvaćen izmjenama ustava koje su stupile na snagu sredinom 2013.
Ista je udruga, međutim, prikupila 50-ak tisuća potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma kojim je srušen nacrt obiteljskog zakona izglasan u parlamentu kojim su tada dominirale lijeve političke stranke.
Odziv je bio slab. Manje od trećine upisanih birača izašlo je 25. ožujka 2012. na referendum te tijesnom većinom od 55 posto sudionika "srušilo" obiteljski zakon koji je predviđao više prava za istospolne partnere.
Nacrt tog obiteljskog zakona što ga je pri kraju svog mandata donijela tadašnja vlada premijera Boruta Pahora, predlagao je veća prava u naslijeđivanju, kao i mogućnost da istospolni parovi posvoje djecu partnera koji je biološki otac djeteta.
Preporuku vlade i tadašnje parlamentarne većine ustavnom sudu da se referendum ne dopusti, jer će to značiti "diktat većine" nad "deprivilegiranom manjinom", ustavni su suci odbili.
Suci Slovenskog ustavnog suda bili su podijeljeni i odluka je bila donesena tijesnom većinom, 5:4.
Članica Europske unije, Danska, prva zemlja koja je odobrila zajednice istospolnih parova 1989., smatra da se, načelno, o manjinskim pravima ne može odlučivati referendumom, rekao je za Hinu danski veleposlanik u Hrvatskoj Poul Erik Dam Kristensen.
Takvo je stajalište i Norveške, koja je "općenito nesklona referendumima i od 1814. organizirala ih je samo pet", ali "nikad o pitanju koje se tiče manjina", rekao je norveški veleposlanik u Hrvatskoj Henrik Ofstad.
Referendumska kampanja protekla je u Sloveniji u znaku ideološkog odmjeravanja desnice i ljevice, a u njoj je Slovenska biskupska konferencija otvoreno stala na stranu protivnika obiteljskog zakona.
Za razliku od vlade koja je tvrdila da zakon s više prava za istospolne partnere znači samo reguliranje stvarnog stanja budući da homoseksualne zajednice s djecom postoje, Udruga koja je na referendumu isticala parolu "Zahvalni smo za mamu i oca", tvrdila je u kampanji da njihovi zahtjevi nisu diskriminirajući niti se protive ustavu.
Iza te udruge stali su u Sloveniji Katolička crkva i biskupi.
Protivnici mogućnosti da se ustavom ili zakonom jamči više prava osobama u istospolnom partnerstvu u Sloveniji su tvrdili u vrijeme referendumske kampanje da su prava istospolnih zajednica već sasvim dobro regulirana zakonom o istospolnom životnom partnerstvu iz 2005. godine.
Tim zakonom istospolnim zajednicama priznaje se pravo na registraciju veza pred državnim tijelom, ali ne i pravo na brak koje postoji u nekim državama Europske unije i u svijetu.
Na referendumu u Sloveniji odbijeni su zahtjevi da se u pravima nasljeđivanja i pravima na posvajanje djece istospolne zajednice izjednače s bračnim i izvanbračnim zajednicama muškarca i žene.