U izjavi koju u ponedjeljak prenosi sarajevski "Dnevni avaz" Šaćirbegović je kazao kako su još 1992. godine posredstvom "hrvatskih izvora u UN-u" dobiveni pouzdani dokazi o zločinima koje čine srpske snage i na kojima se inzistiralo prije nego svjetska organizacija razmotri poduzimanje bilo kakvih mjera.
"Dokazi su u to vrijeme bili pokapani brzinom kojom se pokapaju žrtve. No mi nismo znali da je UN tada već imao dokaze. Mi smo ih dobili iz hrvatskih izvora u UN-u, posredstvom mog tadašnjeg zamjenika Milesa Raguža. On mi je dostavio dva povjerljiva izvještaja koja su sačinili promatrači UN-a u regiji. U jednom se govorilo o masovnim ubijanjima, a u drugom o koncentracijskim logorima. Oba sam ta izvještaja odmah dostavio medijima, a kao veleposlanik zahtijevao sam od UN-a odgovor na pitanje zašto ti izvještaji nisu bili ili objavljeni ili barem predočeni Vijeću sigurnosti", kazao je Šaćirbegović.
Nakon objavljivanja izvješća uslijedile su novinarska istraživanja poput onih koje je proveo Roy Gutman i koja su potvrdila masovna ubijanja, koncentracijske logore i etničko čišćenje, a rezultat koje bila odluka Vijeća sigurnosti o uspostavi suda za ratne zločine, podsjetio je bivši bosanskohercegovački diplomat.
Šaćirbegović ipak drži kako je i ta odluka "jedva" progurana jer neke članice UN-a nisu ni željele uspostavu pravog suda kakvim je postao Haaški tribunal.
"Samo zahvaljujući upornosti Cherifa Bassiounija, šefa tadašnje (UN-ove) komisije stručnjaka, dokazi o nekim zločinima se nisu mogli ignorirati ni zaboraviti", kazao je Šaćirbegović objašnjavajući kako je u konačnici bila ključna odluka SAD iz 1993. godine da podupru uspostavu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).