Individualnog, društvenog i strukturnog nasilja je bilo i još uvijek ga ima, no pitanje koje si i danas postavljamo je kako se kao društvo odnosimo prema nasilju. Koristimo li ponašanja i mehanizme koji umanjuju nasilje ili ga potpiruju i produbljuju, stoji u danas objavljenoj izjavi za javnost Centra za mirovne studije, MIRamiDA Centra, Regionalne razmjene mirovnih iskustava.
Upozoravaju da se često u javnom prostoru krećemo između dva krajnja pola - umanjivanja i ignoriranja problema s jedne te moralne panike i senzacionalizma, adresiranja nasilja novim nasiljem s druge strane. Pri tome ne vidimo da je između krajnje pasivnosti s jedne i upotrebe sile s druge strane širok spektar mogućnosti djelovanja koje mogu smanjiti nasilje i adresirati njegove uzroke.
Vršnjačko nasilje i nasilje u školama su predmet medijskog interesa samo kada se radi o incidentnim situacijama upravo se kreće između tih krajnosti. Od umanjivanja problema u nastajanju, zanemarivanju uzroka nasilja, nesigurnost i manjkava educiranost nastavnika da se s njime nose s jedne, te prijedlozi za segregacijom problematičnih učenika, zaštitarske firme u školama, organiziranje nastavnika za drastičnije kažnjavanje učenike s druge strane, drže u udrugama.
Smatraju da je vrlo slična situacija sa nasiljem na stadionima koje je primjer nemoći institucija i društva, koje na nasilno ponašanje na stadionima reagira još represivnijim mjerama. Tako je upravo iz MUP-a stigla najava kako "osobe koje rade nerede na stadionima jasno pokazuju koji jezik razumiju - jezik sile" i kako na silu treba odgovoriti silom.
Nasilje koje se očituje kroz netrpeljivost prema pripadnicima nacionalnih manjina, napadima na građane druge boje kože, nemogućnost zapošljavanja azilanata, nemogućnost pristupa sustavu obrazovanja i segregacija u obrazovanju pokazuju ne samo rasnu dimenziju već i klasnu. Manifestiraju se prema pripadnicima manjinskih skupina većinom kada se radi o ljudima slabijeg ekonomskog statusa te s pravom možemo govoriti i o klasnim razlikama kao uzrocima nasilja, ističe se u izjavi.
Sustavni građanski i zdravstveni odgoj i obrazovanje, kvalitetni preventivni programi, suradnja među odgovornima i sinergijski rad na rješavanju problema, te identificiranje i sagledavanje problema na vrijeme, pružanje prostora grupama mladih za zajedničke aktivnosti i slobodno vrijeme mogu biti dugoročni put suzbijanja pojava koje vode ka nasilju i legitimiraju ga - nacionalizma, ksenofobije, rasizma, klasnih razlika, rodno uvjetovanih uloga i drugih.
Odlukom Ujedinjenih naroda (UN) od 2007. godine, sutra 2. listopada, obilježava se kao Međunarodni dan nenasilja, jer je na taj dan rođendan indijskog vođe Mahatme Gandhija koji je načelo nenasilja širio od individualne razine do principa opće društvene i političke razine i izborio indijsku nezavisnost.