"Osim visibaba najčešće se sakupljaju šumarice, proljetni drijemovac, pasji zub, jaglaci, ciklame, đurđice te razne vrste kukurijeka. Velika većina ovih proljetnica je na popisu zaštićenog bilja što znači da za njihovo korištenje u komercijalne svrhe treba ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode", priopćilo je to Ministarstvo.
Istaknulo je i strogo zaštićene vrste koje je zabranjeno brati - a to su velecvjetni kukurijek, kockavica, velika sasa te Blagajev likovac.
Govoreći o visibabi, Ministarstvo navodi kako taj vjesnik proljeća spada u kategoriju zaštićene vrste, što znači da se smije sakupljati u komercijalne svrhe, ali samo uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, koje u izdanom rješenju propisuje mjere zaštite i količinu koja se smije sakupiti.
Za sakupljanje za osobne potrebe nije potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva, no ipak postoje neka ograničenja i pravila. Takvo sakupljanje podrazumijeva najviše pet komada dijelova (lukovica, korijen), po jedan kilogram listova i cvjetova te dva kilograma stabljike.
U Ministarstvu pojašnjavaju kako visibabe zbog nježnog i atraktivnog izgleda ljudi često sakupljaju u prevelikim količinama i na način neodrživ za prirodu. Visibabe su jedan od prvih cvjetova koje možemo vidjeti u rano proljeće. Visibabe vole vlažne i sjenovite položaje, pa ih zato često nalazimo na šumskim proplancima, livadama i bjelogoričnim šumama. Narodni nazivi za visibabu su: mali zvonček, podremušak, dremovac, dremuljka, debeloglavka i bablji klimpač.