"Učinjeno je toliko ozbiljnih pogrešaka i propusta i sve što se događa proizlazi iz njih. Danas znamo da smo od Dodatka I jednako daleko kao što smo to bili prije dva mjeseca. Postavlja se pitanje je li to moglo i moralo drugačije, i ima li odgovornih za to", kazao je predsjednik tog sindikata Željko Stipić.
Sindikat smatra kako je u vođenju pregovora učinjeno pet ključnih pogrešaka koje su izravno odgovorne za sadašnju šah-mat poziciju, zbog čega bi se premijer Zoran Milanović trebao zapitati nije li možda problem u njegovim pregovaračima, dodao je.
Govoreći o tim pogreškama, u prvome se redu osvrnuo na činjenicu da nema zakonito formiranog pregovaračkog odbora, koji bi posebnim protokolima uredio tijek odvijanja pregovaračkog procesa i utvrdio međusindikalne odnose.
"Arbitraža je najosjetljivije pitanje kolektivnog pregovaranja, zbog čega mora postojati zakonito donijet pregovarački odbor kako arbitraža ne bi ovisila o tome hoće li ili neće pregovaračke strane pristati na nju", napomenuo je Stipić. To se, međutim, nije dogodilo. "Vlada nije ozbiljno shvatila upozorenja da pregovorima treba prethoditi zakonito formiranje pregovaračkog odbora sa sindikalne strane, što je dovelo u pitanje cjelokupni postupak pregovaranja i njegovu zakonitost", kazao je.
S druge strane, arbitraža iz više razloga u ovoj situaciji ne predstavlja rješenje, već je sama po sebi velik problem, napomenuo je. Naime, riješi li arbitraža da se Dodatak I primjenjuje i na one koji ga nisu željeli potpisati, to bi značilo nametanje volje manjine volji većine, budući da četiri sindikata koja nisu potpisala taj dodatak broje više od 60 tisuća članova, dok oni koji jesu imaju jedva nešto više od 25 tisuća članova. Nadalje, to bi sasvim sigurno izazvalo stampedo sudskih tužbi, čak i kad bi arbitraža uspjela.
Kad bi pak arbitraža riješila da se taj dodatak ne može primjenjivati, sindikati koji ga nisu željeli potpisati pokazali bi se dvostruko moćnima prema vladi i superiorni svojim sindikalnim kolegama. "Najveće žrtve u oba su slučaja zaposlenici u javnim službama i školama, kojima se u svim varijantama crno piše jer im kratkoročno slijedi udar na njihove obiteljske budžete iako će možda dugoročno dobiti neku satisfakciju", kazao je Stipić.
Osvrnuo se i na pitanje troškova prijevoza, nazvavši članak 5 Dodatka I "pravnom lakrdijom s ozbiljnim posljedicama", za čiju će provedbu biti potrebno daleko previše administriranja a da pritom nije sigurno da novi sistem doista donosi konkretne uštede.
Još jedan važan aspekt pregovora je način njihova vođenja sa strane vlade koji, smatra, ukazuje na izostanak bilo kakve pregovaračke strategije. "Vlada od početka pregovora nije znala što točno želi niti kako to želi provesti, što ukazuje na izostanak bilo kakve pregovaračke platforme, kao i na to da se sindikalna strana puno bolje pripremila za te pregovore", kazao je Stipić.
Vlada se pritom, smatra, služi metodama otvorene ucjene prijetnjama smanjenjem plaća učiteljima i nastavnicima za 3,5,7 i 9 posto ukoliko predstavnici njihovih sindikata ne potpišu predloženi Dodatak I. "Nema tog razloga kojim bi se moglo opravdati smanjenje plaća onima čije su plaće ionako najniže od svih plaća u javnim službama", kazao je Stipić. Te su prijetnje jasan znak zabrinutosti pregovarača za vlastitu političku budućnost i vrijeme je da netko konačno postavi pitanje uspješnosti pregovarača koji pregovarački neuspjeh pokušavaju riješiti zastrašivanjem i ucjenom, smatra.
"Zbog svega toga sindikat preporod očekuje da će premijer Milanović vođenje socijalnog dijaloga sa sindikatima javnih službi prepustiti osobama koje će znati i moći iznaći održiva i obostrano prihvatljiva rješenja za ozbiljan problem izlaska ove zemlje iz gospodarske krize", zaključio je Stipić.