Sadašnji je predsjednik najpoznatiji od svih kandidata. Godine 1996. dobio je Nobelovu nagradu za mir zato što je, iz inozemstva, gdje je živio u izgnanstvu, Ujedinjene narode i svijet izvješćivao o patnjama svojeg naroda pod čizmom Indonežana tijekom 24-godišnje okupacije (1975.-1999.) tijekom koje je ubijeno više od 200 tisuća ljudi, više od četvrtine ukupnog broja stanovnika Istočnog Timora u to vrijeme.
Na prvim izborima 2007. godine Ramos-Horta (62), ikona borbe za neovisnost Timora, odnio je uvjerljivu pobjedu, ali poznavatelji predviđaju mnogo neizvjesniju borbu na ovim izborima u kojoj bi konačni pobjednik mogao biti odlučen tek u drugom krugu izbora u koji će se plasirati dva najuspješnija kandidata subotnjeg, prvog kruga.
Između 12 prijavljenih kandidata za predsjednika ističe se nekolicina koji imaju više ili manje realne šanse za ulazak u drugi krug, prije svih Francisco "Lu Olo" Guterres (57), vođa najsnažnije oporbene stanke Freitlina, ljevičarskog pokreta koji je nastao iz gerile koja se borila protiv portugalskih kolonizatora. Danas 57-godišnji pravnik iskusan je političar nemalog utjecaja u narodu koji je predsjednikom želio postati i prije pet godina, ali protiv Ramos-Horte tada nije imao izgleda.
Idući kandidat koji ima pravo nadati se uspjehu na biralištima jest umirovljeni general Jose Maria de Vasconcelos, nekadašnji gerilski vođa i potom zapovjednik timorske vojske. Političara koji nastupa u vojnoj odori i najavljuje uvođenje obvezne vojne službe, poznatog i pod imenom Taur Matan Ruak, kao svojeg je kandidata odabrala vladajuća stranka CNRT, koja je na prvim izborima 2007. podupirala sadašnjeg predsjednika Ramos-Hortu.
Predsjedničkog kandidata Ruaka "krasi" i jedna bizarnost - misija UN-a u Istočnom Timoru u jednom je izvješću preporučila da ga se optuži za navodno krijumčarenje oružja tijekom nasilja 2006., kad je ta zemlja bila na rubu građanskog rata, ali službena optužnica nikad nije podignuta.
No, nije on jedini koji je imao problema sa zakonom. Rogerio Lobato, bivši ministar unutarnjih poslova i još jedan kandidat za predsjednika svojedobno završio na izdržavanju zavorske kazne zbog ubojstva i krijumčarenja oružja. Nakon što je bio pušten iz zatvora iz zdravstvenih razloga, umjesto na liječenje pobjegao je u Kuvajt i u Timor se vratio tek zahvaljujući predsjedničkom pomilovanju.
Predsjedničke ambicije ima i Angelita Pires, koja je svojedobno bila u vezi s Alfredom Reinadom, pobunjeničkim vođom ubijenim 2008. u pokušaju ubojstva predsjednika Ramos-Horte, koji je tom prilikom teško ranjen, ali je preživio. Nad Pires je provedena opsežna istraga, ali je u konačnici oslobođena optužbi za suučesništvo u atentatu.
"Istočni Timor mlada je i krhka demokracija s još nedoraslim pravosuđem", objašnjava zastupnik vladajućeg CNRT-a Aderito Hugo Da Costa.
No, barem je predizborna kampanja, koja je završila u srijedu, bila potpuno mirna, što je samo po sebi uspjeh, ističe UNMIT, misija UN-a koja je u Istočnom Timoru nazočna od 1999., kad su se povukli indonezijski vojnici. Za razliku od nasilja koje je pratilo kampanju 2007., ove je godine kampanja prošla "iznimno dobro", rekla je posebna izaslanica UN-a u timoru Amira Hak.
UNMIT broji 1280 vojnika i policajaca i iz Timora je trebao otići početkom ove godine, ali mu je mandat produžen do prosinca, upravo zbog nadzora predsjedničkih izbora, ali i onih parlamentarnih koji će se održati u lipnju.
Mir koji već neko vrijeme vlada u Timoru daje nadu u početak razvoja najsiromašnije azijske zemlje, veličine polovice manjeg otoka u kojoj, po podacima Svjetske banke, 41 posto od ukupno od 1,1 milijuna stanovnika živi s manje od 0,88 dolara (5 kuna) na dan. Zemlja nema svoje valute, već je u uporabi američki dolar, infrastruktura gotovo da i ne postoji, a polovica stanovništva je nepismena.
No, Timorci vide svjetlo u tunelu - sve nade polažu u činjenicu da u svojim teritorijalnim vodama imaju velike zalihe prirodnih energenata, nafte i plina, od čije eksploatacije očekuju gospodarski uzlet. U tu je svrhu 2005. utemeljen Naftni fond Istočnog timora, koji je upravo dosegao ukupnu vrijednost od 10 milijardi dolara i od kojih bi država na godinu trebala dobivati 1,6 milijardi dolara, što je 90 posto ukupnih troškova države. Stoga je MMF nedavno iznio ocjenu da je Istočni timor "gospodarstvo koje je ovisnije o energentima od ijednog drugog u svijetu",
Upravo je korištenje sredstava iz Naftnog fonda središnja točka predizbornih rasprava, u kojima ima i negativnih ocjena. "Pogrešno je od nafte i plina učiniti središnju točku gospodarstva u zemlji u kojoj 80 posto ljudi živi od poljoprivrede, jer to ne stvara osobito puno radnih mjesta, a ni tih energenata nema baš tako puno", rekao je Charles Scheiner iz jedne timorske nevladine organizacije.
S tim se slažu i stručnjaci, ističući da zbog podjele troškova i prihoda od eksploatacije s Australijom, Istočnom Timoru od najvećeg polja Greater Sunrise treba pripasti tek oko 20 milijardi dolara tijekom idućih 40 godina, a da je moguća zarada od svih postojećih zaliha oko 50 milijardi dolara u istom tom razdoblju. "To je oko 1,88 dolara (11 kuna) na dan za svakog Timorca. Riječ je o naftnoj državi koja nema baš puno nafte", naglasio je Scheiner.