Emanuel Vidović rođen je u Splitu 24. prosinca 1870., gdje je i umro 1. lipnja 1953. godine. Kao 17-godišnjak je upisao likovnu akademiju u Veneciji, koju je napustio prije nego je diplomirao, ali se nastavio baviti likovnom umjetnošću slikajući vedute kanala, lagune i motive iz Chioggie. Nakon boravka u Milanu, od 1898. godine radio je kao nastavnik u splitskoj Obrtnoj školi, a u rodnome je Splitu više od pola stoljeća bio ugledni kulturni djelatnik i nositelj likovne scene. Velik dio njegova opusa tematski je vezan uz splitske motive, s prevladavajućim tamnim, sjetnim ugođajem, koji je kasnije pretočio i u djela s prikazima interijera i mrtve prirode.
Autorica stručne koncepcije izložbe Nela Žižić u tekstu predgovora navodi da je Emanuel Vidović "desetljećima bio žrtva nepravedne minorizacije i marginalizacije od strane utjecajnog dijela hrvatske umjetničke kritike". Dodaje da je takva percepcija njegova stvaralaštva bitno promijenjena realizacijom monografskih izložbi Vidovićevih djela, koje je 1971., 1982. i 1987. godine priredio ugledni povjesničar umjetnosti Igor Zidić, ukazavši time na činjenicu da je Vidović jedan od začetnika hrvatske moderne i aktivni sudionik u procesu modernizacije hrvatskoga slikarstva.
Izložba Emanuela Vidovića u Varaždinu je postavljena kao popratni program 41. Varaždinskih baroknih večeri (23. rujna – 4. listopada), a za razgled će biti postavljena do 23. listopada. Autorice likovnog postava su viša kustosica u splitskoj Galeriji Emanuela Vidovića Nela Žižić i muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Varaždin Mirjana Dučakijević. Realizaciju programa pomogli su Ministarstvo kulture RH i Grad Varaždin.