Misno slavlje počinje svečanom procesijom od župne crkve do zavjetne kapelice koja se nalazi na desnoj obali rijeke Bednje.
Tijekom jutra u zavjetnoj kapelici organiziran je prigodni program, a popodne će u njoj, između ostaloga, biti i klanjanje za poginule u Domovinskom ratu i žrtve poraća.
Na oltaru u župnoj crkvi poslije mise bit će izložena i pokaznica s relikvijom euharistijskoga slavlja.
Događaj koji se svake godine obilježa u Ludbregu prve nedjelje prije blagdana Male Gospe, po predaji se dogodio godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. godine. Tada je za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv....", u kaležu nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu.
Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek je na samrti javno priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva.
Glas o tomu brzo se pronio cijelim krajem, a narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.
O događajima u Ludbregu papu Julija II. obavijestio je plemić Toma de Zecha iz Lentija. Nakon temeljite istrage sastavljen je zapisnik u kojem stoji kako u Ludbreg dolaze hodočasnici sa svih strana te se događaju čudesna ozdravljenja. Zato je papa Julije II. svojom Prvom bulom izdao nalog Zagrebačkoj biskupiji da provede istragu, a drugom bulom nakon istrage, zavedenom u registru 16. prosinca 1512. godine, događaj je proglasio autentičnim.
Papa Leon X. na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s relikvijom predvodio procesiju, završio je posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19. ožujka 1513. godine izdao bulu, odnosno papinsko pismo u kojem nalaže da se relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje, čime je i službeno utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.
Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) čiji je izgled iz prvih stoljeća ostao sačuvan na freskama Michaela Pecka oslikanim u kapelici Sv. Križa u dvorcu Batthyany.
Od 1721. godine relikvija se čuva u pokaznici koju je župnoj crkvi darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany. Pokaznica je umjetničko djelo majstorske radionice zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa. Ubraja se među najvrjednija sačuvana djela augsburške zlatarske škole s kraja 17. stoljeća.
Ludbreško proštenište jedinstveno je i po zavjetu Hrvatskoga Sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj. Zavjet je učinjen 15. prosinca 1739. godine, u vrijeme dok je u Moslavini oko Volodera punih sedam mjeseci harala epidemija kuge.
Zato su se hrvatski staleži na saboru u Varaždinu zavjetovali da „dobri Bog milostivo dostoji osloboditi spomenuto okružje i ostale dijelove kraljevine od ovoga zla i od svih drugih zala što se mogu ovoj kraljevini dogoditi, zato su oni odlučili: da se imade sagraditi kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj Krvi Isusovoj koja se čudom jedva kad čuvenim ili sasma rijetkim pretvorila u vidljivu krv te koja se dosad čuvala u Ludbregu, mjestu najvećeg blaga cijele kraljevine, a za veći poticaj na poštovanje i pobožnost prema istoj Presvetoj Krvi"
Iz nepoznatih razloga zavjet nije ispunjen i vrlo je brzo pao u zaborav. Pokušalo ga se ispuniti u predvečerje II. svjetskog rata (1939.), no tada nije postojao Hrvatski sabor, a u međuvremenu su rat i komunističke jugoslavenske vlasti zaustavili inicijativu nadbiskupa Alojzija Stepinca da se zavjet ispuni.
Godine 1945. počeo je i progon Katiličke crkve, a čuvar svetišta župnik Matija Crnković je uhićen i bez suda ubijen u lipnju 1946. godine. Nova vlast je s gradskoga trga uklonila pil Sv. Trojstva, zaštitnika ludbreške župe. Kapelu dvorca Bathyannyani, u kojoj se po predaji dogodilo čudo Krvi Kristove, JNA (Jugoslavenska vojska) je pretvorila u konjušnicu. Svi su zidovi prebojani, oltari su pocijepani i spaljeni, a kipovi s oltara bačeni u rijeku Bednju. U Ludbregu su zabranjeni svi vjerski skupovi.
Tek nakon demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. godine gradska vlast Ludbrega je odobrila misno slavlje u gradskom parku dvorca Bathyanny. Tada je više od 50.000 vjernika crkvenim i svjetovnim vlastima poslalo poruku da treba dostojno proslaviti Svetu nedjelju i napokon ispuniti zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. godine
Ludbreška gradska vlast je 1992. godine župi darovala zemljišta na desnoj obali Bednje. Radovi su počeli 1993., a temeljnji kamen nove kapele u koji su ugrađene Župna povelja i Povelja Hrvatskog sabora, blagoslovljen je i postavljen 4. rujna 1993. godine.
Godinu dana kasnije, 1994., kardinal Franjo Kuharić je pred gotovo 100.000 okupljenih vjernika blagoslovio novu kapelu. Oslikavanje mozaika na zabatu Zavjetne kapele završeno je 1996. godine, čime je napokon ispunjen zavjet Hrvatskog sabora iz 1739.