Kao član Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, od početka do odlaska u mirovinu, ali i nakon toga, Marijan Jurišić sudjelovao je u gotovo svim projektima Opere, nastupajući u Drami i Baletu HNK u Zagrebu. Posljednjih godina s iznimnim angažmanom bavio se pedagoškim radom te sudjelovao u obrazovanju nekolicine naši mladih perspektivnih opernih pjevača. Svakako ne treba zaboraviti niti njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu od samoga početka i to hna prvim linijama bojišnice.
Debitirao je 1971. godine u Zagrebačkom gradskom kazalištu „Komedija“ u Brecht- Weillovu „Usponu i padu grada Mahagonnyja“, nakon studija pjevanja na Muzičkoj akademiji kod proslavljenog baritona Vladimira Ruždjaka. Odmah se dokazao i kao istaknuti koncertni solist te solist Zbora Hrvatske radiotelevizije i „Zagrebačkih madrigalista“. Zapaženi su bili njegovi nastupi u Bachovu „Magnificatu“, Bajamontijevoj „Misi“, Purcellovoj operi „Kralj Arthur“, Zajčevu oratoriju „Prvi grijeh“ pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, koncertnoj izvedbi Wagnerova „Rajnina zlata“ u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskoga“ pod ravnanjem Lovre pl. Matačića.
Od dolaska u stalni angažman zagrebačke Opere 1976. godine, kao vrsni scenski interpret ostvario je zapažene umjetničke kreacije u mnogim oprnim predstavama, postavši onaj član opernog ansambla „bez kojega se ne može“. U njegovu bogatom opernom repertoaru posebno su se isticale komične uloge veseljaka koje kao da su bile stvorene za uvijek vedrog Marijana Jušića, iznimnog pjevača i glumca, sjajnog kolegu i čovjeka. Bio je zapažen u ulogama don Basilija u Rossinijevu „Seviljskom brijaču“, don Pasqualea u „ Don Pasqualeu“ i Dulcamara u „Ljubavnom napitku“ Gaetana Donizettija, Kecala u Smetaninoj „Prodanoj nevjesti“, Bartola u Mozartovu „Figarovu piru“, Franka u Straussovu „Šišmišu“ ili Gazdu Marka u Gotovčevu „Eri s onoga svijeta“ i Direktora opere u Papandopulovu „Požaru u operi“.
No, s velikim je uspjehom tumačio i niz uloga u takozvanom ozbiljnom opernom repertoaru poput Bizetove „Carmen“, Saint-Saënsova „Samsona i Dalile“, Puccinijevih „Tosce“ i „Plašta“, Cilejine „Adriane Lecouvreur“, Wagnerovih „Walküra“ i „Ukletog Holandeza“, Straussove „Elektre“ te Verdijevih opera „Traviata“, „Otello“, „Macbeth“, „Nabucco“, „Aida“. Posebno zanimljivu galeriju likova ostvario je u djelima hrvatskih skladatelja poput Zajčeva „Nikole Šubića Zrinjskog“, Gotovčeva „Dalmara“, Stahuljakovih „Seoskih svatova“, Kuljerićeva „Richarda III.“, Belamarićevih “Priča iz Bečke šume“ ili Horvatova „Preobražaja“.
Svi ti mnogobrojni operni likovi u interpretacijama Marijana Jurišića dobivali bi dio njegove osobnosti u izrazito uvjerljivom glumačkom izrazu i izražajnoj muzikalnoj frazi, što je bilo uvijek prožeto visokim profesionalizmom njegova pristupa i prema djelu i prema liku. Zbog svega toga odsutnost Marijana Jurišića uvelike će se osjećati i na našoj kazališnoj i na životbnoj sceni.
Posljednji ispraćaj Marijana Jurišića održat će u srijedu, 3. kolovoza 2011. u 14,10 sati na zagrebačkom Mirogoju.