Oder je zadivljujućom opisao veliku posjećenost groba Ivana Pavla II., kao i mnoga pisma i svjedočanstva koja potvrđuju da su molitve za zagovor Ivana Pavla II. dobile ispunjenje, da su uslišane.
"Ivan Pavao II. neumoran je zagovornik. Njegov zagovor ljudi mole u raznim životnim okolnostima. Svjedočanstva koja dolaze su pomalo poput mape svega onoga što je ljudska stvarnost: od najosnovnijih potreba kao što su kruh, posao, blagostanje u obitelji, dar očinstva, majčinstva ili zdravlje... Sve ono što je čovjek u svojoj cjelovitosti nalazi izraz u molitvama za zagovor pokojnoga Pape, te u njima dobiva odgovor", rekao je, dodavši da njegov zagovor ljudi mole u različitim životnim okolnostima - za svakodnevni kruh, posao, blagostanje u obitelji, dar očinstva i majčinstva ili zdravlje.
Podsjetivši na usklik mase "Santo subito" koji je bio izraz uvjerenja raširen diljem svijeta o svetosti Ivana Pavla II., no nije bio jedini, Oder naglašava činjenicu također vrednovanu u postupku, da su na sprovod Ivana Pavla II. stigli ljudi sa svih strana svijeta - i vjernici i nevjernici, katolici i nekatolici, kršteni, kao i oni koji nisu bili kršteni.
"Bio je to emotivni trenutak dioništva na globalnoj, svjetskoj razini. I ovo je bio izraz, možda snažniji od usklika, za glas o svetosti koja se očitovala, na osobit način, u posljednjim godinama života Ivana Pavla II., a posebno nakon smrti", rekao je postulator.
Oder kaže kako nije volio govoriti niti naglašavati povezanost propasti komunizma sa sobom.
"Zaista, bio je čovjek poslan od Gospodina u prikladnom trenutku povijesti kako bi postao katalizator, element koji je izazvao novu kvalitetu, koji je donio te promjene", rekao je Oder, podsjetivši da je Ivan Pavao II. govorio da je Božanska providnost, kao i Marijin zagovor, ono što je svijet sačuvalo od komunizma.
"To je jedan od aspekata koji su sigurno bili prisutni u razmatranju konteksta procesa, ali u perspektivi vjere", rekao je, napomenuvši da to nije političko, već teološko čitanje događaja, te ne dovodi u pitanje utjecaj Ivana Pavla II. na povijesne promjene.
Po Oderovim riječima više od političke zadaće, koja nije zanemariva, poput diplomatske zadaće Svete Stolice, njegov način djelovanja polazio je, s jedne strane, od svijesti učinkovitosti molitve, jer bio je čovjek molitve, koji je molio i Gospodinu nosio konkretne probleme, a s druge strane od uloge učitelja koji utječe na svijest ljudi, na njihov način razmišljanja, na sposobnost da čovjek postane svjestan toga što osoba sama jest, sa svojim pravima, dostojanstvom.
"Evo, u tom smislu zasigurno lom komunizma tvori jedan komadić mozaika koji čini bogatstvo osobnosti Ivana Pavla II.", smatra Oder.“
Službeni postupak za proglašenje Ivana Pavla II. blaženim svečano je otvoren u Vatikanu u lipnju 2005. godine te je usporedno vođen u Krakowu i Rimu. Sadašnji papa Benedikt XVI. nije čekao pet godina koliko je potrebno za otvaranje postupka koji vodi prema beatifikaciji. Razlog te iznimke je veliki glas svetosti, koji je papa Wojtyla uživao još za života, u času smrti te nakon smrti. Od lipnja 2005. do travnja 2007. proveden je dijecezanski dio postupka u Rimskoj biskupiji kao i drugim biskupijama u kojem je provedena istraga o životu, krepostima i glasu svetosti te čudesima. Presudno u postupku bilo je ozdravljenje francuske redovnice Marie Simon-Pierre koja je bolovala od Parkinsonove bolesti i zagovorom Ivana Pavla II. čudesno ozdravila.