Po riječima ravnatelja Umjetničkog paviljona Radovana Vukovića, Šulentić je prvi put izlagao na Prvoj izložbi Proljetnog salona 1916., kojemu je bio i jedan od utemeljitelja. Iako pripada generaciji s početaka Proljetnog salona, te još ranijoj, znao je i u kasnim godinama odgovoriti izazovima likovnog moderniteta zadržavajući se na visokoj ljestvici kvalitete, rekao je Vuković.
Šulentić je jedan od najizrazitijih predstavnika našeg ekspresionizma drugog desetljeća 20. stoljeća, a u trećem desetljeću znao je intervenirati u čvrsti 'plastični' stil novih realizama specifičnim fluidnim omekšanjima, istaknula je autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski. Tehnikom širokih ploha i mrlja koje prosijavaju svjetlo razgrađivao je oblike u krajoliku. Bio je slikar koji je umio premošćivati stilove i razvijati svoju slikarsku osobnost, dodala je.
"Iako su ga kolege na likovnoj akademiji prisilno umirovili 1947. jer je bio predstojnik ALU za vrijeme rata, nastavio je predano slikati okrenuvši se prirodnim senzacijama, što će uroditi serijom pejsaža, portreta i nadasve značajnim sakralnim ciklusom nastalim u suradnji sa ksaverskim franjevcima", podsjetila je Reberski.
Od zadnje posmrtne retrospektive, održane 1972., samo se povremeno u sklopu sve češćih problemskih i tematizranih izložaba javnost imala prilike susresti s fragmentima Šulentićeva slikarstva, istaknuo je ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković.
Izložbu je otvorio pročelnik Gradskog ureda za kulturu Ivica Lovrić, a bit će otvorena do 5. lipnja.