Podsjetivši da je od posljednje Šulentićeve retrospektivne izložbe u Zagrebu prošlo gotovo četrdeset godina, ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković ustvrdio je kako će kritička retrospektiva u Umjetničkom paviljonu biti svojevrsna historizacija velikog dijela umjetnikova opusa i antologijski prikaz njegova stvaralaštva.
To je prigoda da se kulturnoj javnosti i publici s povijesne distance prikaže i obradi opus koji je iznimno značajan za hrvatsku kulturu i umjetnost prve polovice dvadesetog stoljeća, istaknuo je.
Autorica izložbe Ivanka Reberski je ocijenila kako Šulentić nije bio zanemaren u hrvatskoj povijesti umjetnosti, ali nikada nije bio previše eksponiran, niti se u tom smislu izdigao od prosjeka. Po njezinim riječima, Šulentić je nezaobilazna slikarska osobnost bez koje nema niti jednog relevantnijeg tematskog pregleda hrvatskog slikarstva, napose ključnih razdoblja 20. stoljeća, sve do šezdesetih i sedamdesetih godina.
Reberski smatra kako će cjelovito prikazivanje dragocjenog opusa specifičnih stilskih obilježja, prepoznatljiva kolorita, neponovljive autentičnosti i iznimne potičnosti, omogućiti da se Šulentićevo djelo sagleda i vrednuje iz današnjeg rakursa.
Izdvojila je njegovo sakralno slikarstvo u kojemu se, ustvrdila je, nije podvrgavao tradicionalnim ukusima već je svoju zamisao biblijskih motiva realizirao vlastitim stilskim vokabularom, po čemu je taj opus uvršten u jedan od najznačajnijih u korpusu hrvatskog sakralnog slikarstva druge polovice dvadesetoga stoljeća.
Zlatko Šulentić (1893.–1971.) pohađao je 1910. Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt, a godinu dana kasnije upisuje se na studij slikarstva i povijesti umjetnosti na Akademiji u Muenchenu. Prvi put je izlagao 1916. na prvoj izložbi Proljetnog salona, kojega je bio jedan od utemeljitelja. Nadahnuće za rad dobio je na brojnim putovanjima po gotovo svim europskim zemljama, a posjetio je i Ameriku, Argentinu, Brazil, Burmu, Indoneziju, Malaju i Egipat. Radio je i kao srednjoškolski pedagog i profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, od 1938. do 1947., a nakon umirovljenja u potpunosti se posvetio slikanju.
Izložba u Umjetničkom paviljonu bit će otvorena do 5. lipnja.