Gotovčeva obrana tražila je Polančecovo svjedočenje jer je bio i predsjednik Upravnog odbora HFP-a i na taj način pretpostavljen Gotovcu.
Odvjetnik Ljubo Pavasović Visković smatra da je Polančec "nezaobilazna figura u ovom procesu" te da je bio upoznat s postupkom privatizacije Dalmacijavina.
Stanića USKOK tereti da je podmitio Gotovca pekom i putovanjem u Monte Carlo i tako ga potaknuo na zloporabu položaja kako bi mu omogućio da mimo tržišnih uvjeta na povoljan način stekne dionice Dalmacijavina i splitskog hotela Bellevuea, tvrtki u vlasništvu HFP-a.
Inače, Polančec nije bio predlagan kao svjedok u prvom suđenju Gotovcu i Staniću na kojem su obojica oslobođena USKOK-ovih optužbi za primanje i davanje mita, zlouporabe položaja te poticanje na te zlouporabe od početka 2007. do lipnja iste godine.
Vrhovni sud ukinuo je tu presudu i odredio ponovno suđenje pred novim sudskim vijećem. Ustvrdio je da je zagrebački Županijski sud pogrešno zaključilo da sadržaj telefonskih razgovora, u kojima Gotovac obavještava Stanića o postupku privatizacije Dalmacijavina, nije poslovna tajna te da Gotovac nije zlouporabio položaj, nego je samo prekršio etički kodeks državnih službenika, što nije kazneno djelo. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, Vrhovni sud je utvrdio da se Gotovac jako trudio pomoći Staniću.