Osim masovnih prosvjeda u Tunisu zbog nezaposlenosti i političke represije kojima je okončana 23-godišnja vladavina predsjednika Zina al-Abidina Ben Alija, stanovnici arapskih zemalja žale se na visoku nezaposlenost te je prosvjeda i pokušaja samospaljivanja bilo i drugdje u regiji.
"U stanovnika arapskih zemalja pojavio se dosad neviđen stupanj bijesa", rekao je prvi čovjek Arapske lige Amr Musa i poručio da Tunis nije izoliran slučaj te bi regija iz njeg morala izvući pouku.
Omar Hasan el-Bašir, predsjednik Sudana koji će vjerojatno izgubiti naftom bogati južni Sudan pošto se većina stanovnika te regije izjasnila za odcijepljenje, pozvao je kreditore da otpišu sudanske dugove.
"Sudan je upravo izišao iz sukoba i jasno je da mu kreditori trebaju dati povlašten položaj", drži El-Bašir.
Arapski dužnosnici odbacili su nagađanja da bi se tuniska pobuna mogla proširiti. Analitičari, međutim, drže da je "revolucija jasmina" srušila uvjerenost da su arapski vođe, koji uživaju potporu vojske, imuni na narodno nezadovoljstvo.
Tuniska pobuna lišena je islamističkog utjecaja pa analitičari odbacuju i česte tvrdnje arapskih lidera da je njihova autoritarna vladavina brana protiv uvoza islamskog radikalizma.
Bez obzira što u Tunisu nema utjecaja radikalnog islama, iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad izjavio je u Teheranu da se tuniski narod pobunio zato što je njihov predsjednik bio povezan sa Zapadom.
"Jednom rječju, Tunišani žele islamsko pravo", ustvrdio je Ahmadinedžad, javila je agencija AFP.
Egipatski predsjednik Hosni Mubarak, koji svojom zemljom vlada već tri desetljeća, drži da su rast cijena i nezaposlenost proistekli iz svjetskih kretanja i zato su prioriteti osigurati hranu i boriti se protiv klimatskih promjena.