Prema sastavu drveća stupanj očuvanosti šuma i njihovih velikih kompleksa u Hrvatskoj (naročito područja Gorskog kotara, Velebita, Lonjskog polja i Spačve) iznimno je visok, posebice u kontekstu europskih šuma, a čak oko 95 posto šumskih sastojina ima prirodni sastav što je rijetko i iznimno vrijedno i na svjetskoj razini, navodi Državni zavod za zaštitu prirode na svojim internetskim stranicama.
Geografski položaj Hrvatske na granici eurosibirsko-sjevernoameričke i mediteranske regije uvjetovao je iznimnu raznolikost staništa sa čak 105 tipova šumskih zajednica. Šumski ekosustavi često su prošarani raznim staništima što značajno povećava njihovu biološku raznolikost (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla, sušci, trulo drvo), a prisustvo velikog broja zaštićenih i/ili ugroženih biljnih, životinjskih i gljivljih vrsta potvrđuje izniman doprinos šuma ukupnoj biološkoj raznolikosti Hrvatske.
Izrazito bogatu biološku raznolikost iskazuju poplavne šume hrasta lužnjaka (uz rijeke Savu i Dravu) u kojima se, među ostalima ptičjim vrstama gnijezde i vrste ugrožene na europskoj razini - štekavac, orao kliktaš i crna roda.
Dinarske šume bukve i jele su uz ostale šumske zajednice gorskog dijela Hrvatske značajne su kao životni prostor stabilnih populacija hrvatskih velikih zvijeri - vuka, risa i medvjeda.
Šumska područja važna za vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini uključena su u Ekološku mrežu Republike Hrvatske, a biti će i vrlo važan sastavni dio hrvatskog dijela europske ekološke mreže NATURA 2000.
Gotovo sva šumska staništa u Hrvatskoj pripadaju klasama NATURA 2000 stanišnih tipova zaštićenih EU Direktivom o staništima. Pojedina prekrivaju velika područja, poput bukovih šuma, šuma hrasta kitnjaka i šuma hrasta lužnjaka, dok su neka ograničeno rasprostranjena, poput reliktnih šuma tise i liše ili šume običnog bora s kukurijekom.
Razlozi ugroženosti šuma u Hrvatskoj ponajprije se odnose na onečišćenje zraka, tla i vode (najosjetljivija je vrsta obična jela), zatim promjene vodnog režima zbog neprimjerenih vodno-gospodarskih zahvata (najugroženije su šume hrasta lužnjaka), te gradnju prometnih koridora kroz šumske komplekse, navodi Zavod.
Generalna skupština UN-a u prosincu 2006. proglasila je 2011. Međunarodnom godinom šuma, a Hrvatska je bila inicijator pokretanja procedure za proglašenje.