"Stilske vježbe", koje su uvrštene u Guinessovu knjigu rekorda kao najdugovječnija predstava na svijetu s istim glumcima, stoje uz bok ostalim izvanrednim kulturnim dostignućima diljem svijeta. Predstava je nastala po djelu francuskoga književnika, pjesnika i esejista Raymonda Queneaua, a Tomislav Radić, uz Tonka Maroevića, potpisuje prijevod i adaptaciju.
"Stilske vježbe" premijerno su izvedene 19. siječnja 1968. u Teatru ITD i odmah su postale hit sezone. Na premijeri i u idućih šezdesetak predstava u prvoj sezoni izvođenja partnerica Peri Kvrgiću bila je Mia Oremović, a u siječnju 1970. njezinu ulogu preuzima Lela Margitić.
Lela Margitić podsjetila je da su nakon početnog uspjeha u ITD-u "Stilske vježbe" trebale biti skinute s repertoara te su zato snimljene za televiziju. No, pošto su prikazane na televiziji, interes za njih postao je golem i preživjele su do danas, rekla je, dodajući da joj je veliko veselje i čast s Kvrgićem glumiti u toj predstavi. Rekla je kako je zanimljivo da današnja publika i ona od prije 40 godina reagira i smije se na istim mjestima. Razlog dugovječnosti te predstave vidi u spletu okolnosti, tekstu, formi i jednostavnoj režiji u kojoj nema ničega osim dvoje ljudi koji pričaju istu priču.
Pero Kvrgić počeo je u "Stilskim vježbama" glumiti s 40 godina, a predstava mu je, kako je rekao, pomogla u popularnosti. "Nismo mogli ni sanjati da će se predstava toliko dugo izvoditi, dogodilo se", rekao je naš legendarni glumac, koji misli da publiku nakon četrdeset godina zabavlja i privlači "tekst mladosti" nadrealista Queneaua.
"Bilo je i drugih uloga, ali ovo je vjerojatno moja najpopularnija uloga", priznaje Kvrgić.
U predstavi je riječ o običnoj zgodi iz života koja u tumačenju Pere Kvrgića i Lele Margitić na dvadesetak različitih načina postaje vrhunskom komedijom koja mami salve smijeha i oduševljava glumačkom virtuoznošću.
Raymond Queneau (Le Havre, 1903. - Pariz, 1976.) diplomirao je filozofiju, a strastveno se zanimao za matematiku, lingvistiku, književnost i psihoanalizu. Sudjelovao je u nadrealističkom pokretu. Najpoznatije mu je djelo "Stilske vježbe" iz 1947. (Exercices de style) u kojemu je na 99 načina ispripovijedao priču iz crne kronike. U svojim djelima Queneau s mnogo mašte, humora i ironije istražuje jezik i objektivnu relativnost jezičnih znakova te pučku okolinu, zbog čega se svaki njegov tekst može smatrati istinskim jezičnim i kulturnim laboratorijem.