Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Stjepan Mikolčić izvijestio je da je interes za ekološku proizvodnju u znatnom porastu - u Hrvatskoj su te površine povećane s 51 hektara 2002. na više od 14 tisuća hektara krajem 2009. i 817 proizvođača.
No, udio površina s ekološkom proizvodnjom i dalje je vrlo nizak u odnosu na ukupne obradive površine i iznosi tek 1,29 posto, a Mikolčević očekuje da će do kraja ove godine ekološki obrađenih površina biti oko 20 tisuća hektara, te da će broj proizvođača dosegnuti 1000.
Naglasio je da su na domaćem i međunarodnom tržištu ekološki proizvodi iznimno traženi te da je za njihov plasman velika konkurencija, ali je, istaknuo je, i činjenica da kupci, bez obzira na veću cijenu, sve više traže upravo takve proizvode.
Novi zakon regulira označavanje ekoloških proizvoda, kako bi se spriječile zlouporabe i kupci zaista dobili ekološki proizvod. Propisani su uvjeti pod kojima se mogu koristiti pojmovi "organski", "biološki", "ekološki" te skraćenica "eko" i "bio", a za proizvode koje nose te pojmove definira korištenje kodnog broja kontrolnog tijela i znaka ekološkog proizvoda.
Zakon proizvođačima u Hrvatskoj omogućava iste uvjete za proizvodnju kakve imaju proizvođači u EU te stvaraju uvjete za plasman ekoloških proizvoda na tržište EU.
Mirela Holy (SDP) je spomenutih 1,29 posto ekološki obrađenih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj nazvala "sramotno malim". Upozorila je da je unatoč velikim potencijalima Hrvatska po ekološkoj proizvodnji na europskom začelju, da su je, iako s puno manjim potencijalima za distribuciju takvih proizvoda, pretekle Slovenija, Srbija i Makedonija.
"Sve je prepušteno ekološkim entuzijastima i udrugama, a brojne su i birokratske prepreke", poručila je Holy, te nužnim ocijenila da država osigura otkup ekoloških proizvoda i njihovu distribuciju, posebno u turistička odredišta, i to kroz mrežu tzv. zelenih kioska.
Predložila je i da država ispita na kojim se površinama u njezinu vlasništvu može ekološki uzgajati i koje proizvode, te promisli o dodjeli koncesija isključivo za proizvodnju ekološki uzgojene hrane.
Danica Hursa (HNS/HSU) također je upozorila na izuzetno malu količinu ekološki proizvedene hrane, posebno s obzirom na hrvatske potencijale u tom smislu. "Mogućnosti su daleko veće i cilj (udio ekološki obrađenih površina) treba postaviti na barem 10 posto", poručila je Hursa.
Naglasila je da je ekološka hrana danas jedan od najisplativijih proizvoda u svijetu, te pozvala državu da organizira edukaciju i tržište ekološki uzgojenih proizvoda, te potiče takvu proizvodnju.
"Smisao ekološke proizvodnje nije u negiranju i odbacivanju dostignuća konvencionalne poljoprivrede niti je povratak na staro, na poljoprivredu naših djedova i baka, nego suvremena poljoprivredna proizvodnja, trgovina i agronomske znanosti", poručila je HNS-ova zastupnica.
Boro Grubišić (HDSSB) ocijenio je kako je iluzorno govoriti o ekološkoj proizvodnji kada je u Hrvatskoj minirano još 2 posto ili 900 četvornih kilometara, kada država navodnjava tek 5 posto poljoprivrednih površina, kada stimulira uvoz hrane.
"U Slavoniji kažu da ono što neće crv, ne valja ni čovjeku, a danas u trgovačkim lancima kupujemo proizvode u kojima zajamčeno nema ni crva", rekao je.
I Grubišić ističe da bi ekološka proizvodnja trebala biti nacionalni strateški interes te kao prioritet naglašena u svim strateškim dokumentima.
Nevenka Marinović (HDZ) pozdravila je donošenje novoga zakona, za koji je uvjerena da će potaknuti ekološku proizvodnju hrane koja je, napomenula je, najviše na cijeni.
Naglasila je da se ekološka proizvodnja ne mjeri samo po tonama tako uzgojenih proizvoda, nego i doprinosom te proizvodnje očuvanju prirodnih resursa. "Prvo je mjerljivo, a drugo neprocjenjivo", poručila je Marinović.