U zbornik su uvrštene "književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti" (što je podnaslov knjige), među ostalim, Lade Čale Feldman, Pavla Pavličića, Davora Dukića, Aleksandra Flakera, Viktora Žmegača, Vladimira Bitija, Zorana Kravara, Bojke Tanhofer-Miličić.
Njihove analize obuhvatile su djela Miroslava Krleže, Ranka Marinkovića, Ivana Slamniga, Irene Vrkljan, Ivana Aralice, Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić, Jure Kaštelana i drugih.
Neke od tema su profili ubojica u trima dubrovačkim renesansnim tragedijama (Leo Rafolt), kulinarija u starijoj hrvatskoj drami (Nikola Batušić), muškarci sa ženskim rodnim crtama (Dubravka Oraić Tolić) i Dubrovnik - otvoreni i zatvoreni gradu (Dunja Fališevac).
Većina studija iz zbornika otvara nova viđenja povijesti i osobito suvremenosti hrvatske književnosti, istaknuo je recenzent Milivoj Solar, dodavši da se zbornik može shvatiti kao nova etapa u razvoju teorije hrvatske književnosti.
Ocijenio je kako se u njemu pronalaze i pokušaji davanja određenih nacrta moguće "književne antropologije hrvatske književnosti".
Živa Benčić, jedna od urednica, naglasila je da je poticaj za sastavljanje zbornika bio pokušaj nadilaženja imanentnog pristupa književnom djelu kao estetskom objektu.
Takav pristup ne daje odgovore na pitanja današnjeg čitatelja jer on u književnosti ne želi samo uočavati rime ili metafore, već doznati nešto više o sebi i svijetu oko sebe, napomenula je.
Po njezinim riječima osnovni i ostvareni cilj bio im je proširiti pojmovne okvire unutar kojih se može promišljati književnost, tako da se ne raščlanjuje samo literarnost tekstova nego i rasvjetljuje njihova antropološka dimenzija.
Zbornik je objavila zagrebačka nakladna kuća "Disput".