Autorica izložbe je ravnateljica Kabineta grafike HAZU Slavica Marković, koja je nedavno objavila opsežnu monografiju "Vanja Radauš, crteži". I izložba i monografija priređene su u povodu stote obljetnice umjetnikova rođenja.
U uvodnoj studiji monografije Marković je istaknula da je Radauš (Vinkovci, 1906. - Zagreb, 1974.) tijekom svoga velikoga stvaralačkog opusa ostavio oko 13.000 crteža na temu žene. Dodala je, kako je Radauš kroz 4,5 desetljeća aktivnoga stvaranja nacrtao više nego svi hrvatski kipari 19. i 20. stoljeća zajedno.
Autorica je studiju započela izborom crteža s likom djevojčice Tanje, Radauševe prve kćeri, a kulminira lirskim senzualnim crtežima mlađih žena, pjesmama koje evociraju mladenačke emocije, raznorodna snatrenja, te male skulpture, simbole Radauševa kiparskog izraza upravo u prvom desetljeću stvaranja.
Prema ocjeni Slavice Marković, Radauš ženu doživljava i crta kao lirsku divu, simbol ljepote, senzualnosti, fine erotičosti, putenosti, ili kao poludjelu staru bludnicu, uvijek s dozom groteksnosti i sarkazma.
Prve primjere njegova crteža odlikuje meka tanana linija, valovitog tijeka, izrazite čitkosti i jasnoće, koncentriran je na puni kiparski volumen, zaustavljeni pokret, a crtež je, po njemu, početak procesa traženja, propitivanja i rađanja novih oblika. Svoj model Radauš prati u kretanju, zadržava u željenim položajima tražeći optimalnu kompoziciju, bilježeći meke obline pune kiparske forme, nemarne pokrete, atmosferu okruženja i uzbuđenja viđenim.
Drugi pol emocija, smatra autorica, očituje se u crtežima i malim skulpturama bludnica i kurtizana, naglasivši da Radauš erotičnost donosi s dozom sarkazma i groteske.
Radauš je kipar kojemu je nukleus kreacije u crtežu, kao što je bio mnogim velikim majstorima, primjerice, Michelangelu, Rodinu i drugima, što je često isticao naš vodeći povjesničar umjetnosti Matko Pejić, pišući o njegovu kiparstvu. Crtež će biti jedan od poticaja za skoru objektivnu valorizaciju Radauševa ukupnog djela, istaknula je na otvorenju izložbe Slavica Marković.