Slovenija je začuđena i zabrinuta zbog stajališta Zagreba, kazao je Pogačnik na konferenciji za novinare.
Pogačnik je ponovio slovensko stajalište da je riječ o pitanju koje je "nesumnjivo sukcesijske prirode", da bi "Hrvatska morala postupiti prema teritorijalnom načelu, isplatiti svu deviznu štednju štediša Ljubljanske banke Zagreb".
Ponovio je to i direktor Ljubljanske banke Borut Ožura navodeći da je ta banka djelovala u Hrvatskoj i kreditirala hrvatska poduzeća.
Ožura je rekao da je u Banci krajem 1991. godine bilo 825 milijuna njemačkih maraka deviznih depozita, ali da Narodna banka Jugoslavije (NBJ) te devize Ljubljanskoj banci nikad nije vratila.
Na upit o potraživanju Ljubljanske banke od hrvatskih poduzeća koja je kreditirala, Ožura je rekao da raspolaže podatkom za 2001. godinu o 480 milijuna eura potraživanja. Riječ je o iznosu povećanom za zatezne kamate po hrvatskim propisima, pa je taj iznos oko 20 puta veći od iznosa glavnice zabilježene 1991. godine, kazao je Ožura.
Ožura tvrdi da "postoje dokazi da je hrvatska vlada onemogućavala ovrhu koju su naredili sudovi u vezi s njihovim potraživanjima". Posebno je imenovao nekadašnjeg potpredsjednika vlade Slavka Linića tvrdeći, na temelju nekih napisa u hrvatskim medijima, da se "umiješao" u ovrhu dugova Ljubljanske banke prema PIK-u Osijek.
Upitan o postupku koji su trojica hrvatskih štediša pokrenula pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, Pogačnik je rekao da je taj postupak pokrenut postupak protiv krive države, odnosno da bi tužena morala biti Hrvatska.
Slovenska vlada pažljivo prati postupak u Strasbourgu, kazao je.
Smatra da će i mogućnost da se za isplatu štediša Ljubljanske banke Zagreb formira poseban alimentacijski fond, u koji bi svoj prilog dala i Europska unija, moći biti raspravljana tek nakon što Europski sud za ljudska prava donese presudu.
Potrebno je pričekati presudu Europskog suda za ljudska prava, rekao je Pogačnik.