Slovenija je, naime, u četvrtak priopćila da će pitanje Ljubljanske banke Zagreb istaknuti kao uvjet za ulazak Hrvatske u Europsku uniju tijekom njezinih pristupnih pregovora. Prema priopćenju slovenskog ministarstva vanjskih poslova, Hrvatska je postupanjem prema toj problematici pokazala da "ignorira temeljna načela i norme međunarodnog prava koje se formiralo u suvremenoj civiliziranoj međunarodnoj zajednici", a osobito načelo da se treba pridržavati dogovorenog i ispunjavati sklopljene sporazume.
MVPEI je u svojoj reakciji u petak navečer istaknuo da je "neprimjereno da Republika Slovenija svoje članstvo u Europskoj uniji koristi kao element uvjetovanja ili pritiska na Hrvatsku u postupku njenog pregovaranja za ulazak u Europsku uniju".
Uz to, Ministarstvo podsjeća da je "predmet pregovora između Republike Hrvatske i Europske unije pravna stečevina Europske unije", a ne Ljubljanska banka.
"Pitanje dugovanja Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama pitanje je privatnopravnog odnosa između banke i njezinih štediša. Hrvatski štediše položili su svoje devizne štedne uloge u Ljubljansku banku (Glavnu filijalu Zagreb) i s pravom očekuju da im ta banka isplati njihove štedne uloge, zajedno s pripadajućom kamatom", stoji u priopćenju MVPEI-a.
"Ljubljanska banka i Republika Slovenija hrvatskim štedišama pravo na imovinu, njihove štedne uloge, uskraćuju više od 12 godina. U taj privatnopravni odnos između banke i štediša, Republika Slovenija se umiješala donošenjem Ustavnog zakona iz 1994. kojim je Ljubljansku banku podijelila na dva dijela. Nova Ljubljanska banka preuzela je svu aktivnu imovinu, i nastavila isplaćivati slovenske štediše, a Stara Ljubljanska banka zadržala je, formalno, dugove prema ne-slovenskim štedišama, premda bez realnih sredstava. Time je Republika Slovenija, na diskriminirajući način - na etničkoj osnovi, posve protivno svim europskim standardima i vrijednostima - ne-slovenskim štedišama onemogućila naplatu njihovih potraživanja", naglašava se u priopćenju.
Uz navedeno, ističe MVPEI, Slovenija je ne-slovenskim štedišama uskratila i mogućnost sudske zaštite u tom pitanju, što je, u nastavku iste neprihvatljive i europskim standardima protivne političke odluke, potvrđeno i nedavno donesenim "Zakonom o Fondu za nasljedstvo".
MVPEI također ocjenjuje neprihvatljivim da Republika Slovenija dugovanje jedne komercijalne banke prema svojim štedišama i dalje nastoji prebaciti na teret svih država sljednica u okviru sukcesije bivše SFRJ, "kao da je riječ o dugovanju bivše države, a ne dugovanju jedne komercijalne banke".
"Jedino je Ljubljanska banka, od svih komercijalnih banaka koje su nastavile uredno poslovati nakon raspada bivše SFRJ, uskratila izvršenje obveza svim vjerovnicima i pri tome je, diskriminirajući ostale građane i nacionalne skupine, izvršila svoje obveze isključivo prema slovenskim građanima", kaže se u priopćenju.
Takvim pristupom, naglašava MVPEI, "upravo Republika Slovenija krši preuzete međunarodnopravne obveze iz Ugovora o pitanjima sukcesije (Aneksa G) koji obvezuje države na zaštitu privatne imovine svih građana i osiguranje pristupa sudovima u svrhe zaštite njihovih prava". Ljubljanska banka nije nikada bankrotirala, te se u doba bivše SFRJ nije nikada aktiviralo jamstvo bivše Federacije i NBJ za devizne štedne uloge, pa tako nije nikada niti nastao dug bivše SFRJ koji bi sada, kako pretendira slovenska strana, imao biti predmetom sukcesije između država sljednica, objašnjava MVPEI.
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija stoga također odbacuje navode da RH na bilo koji način ne postupa u skladu s Ugovorom o pitanjima sukcesije.
MVPEI u priopćenju dodaje da se povodom tužbe troje hrvatskih štediša pred Europskim sudom za ljudska prava vodi postupak protiv Republike Slovenije zbog izbjegavanja povrata duga devizne štednje Ljubljanske banke. Taj se sud proglasio nadležnim za spor i "odbio slovenski prigovor da je riječ o sukcesijskom pitanju o kojem ne bi trebao raspravljati", kaže MVPEI i naglašava da se za trajanja procesa "države trebaju suzdržati od radnji koje bi na bilo koji način mogle utjecati na brzinu i tijek suđenja, i ne miješati se u rad neovisnog međunarodnog pravosudnog tijela".