UNESCO je 1999. odlučio proglasiti 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika s ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
"Odlukom da se obilježava dan materinskog jezika UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti", rekao je tad glavni direktor UNESCO- a Koichiro Matsuura.
Osim uloge komunikacijskog sredstva i prijenosnika društvenih vrijednosti i identiteta, jezici mogu utjecati i na gospodarski razvoj. No, istraživanja pokazuju kako polovici od 6000 svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo 10 tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.
Prema "Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak" dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike.
"Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji", navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika.
"Osiguravanje uvjeta za nastavak korištenja tih jezika paralelno s najvećim svjetskim jezicima velik je izazov za sve zemlje svijeta", napominje UNESCO.
Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama.
U posljednjih 100 godina najgore rezultate bilježe gradovi u sjevernoj i južnoj Americi zbog nestanka brojnih indijanskih dijalekata te Australiji, u kojoj je nestalo na stotine jezika Aboridžina kao posljedica okrutne asimilacijske politike koja je postojala sve do sedamdesetih godina.
U Europi je riječ o čak pedesetak jezika koji su ugroženi, poput keltskih jezika u Velikoj Britaniji, saamskih ili laponskih jezika u Skandinaviji i na sjeveru Rusije te niza varijanti jezika kojim govore Romi.
U Africi nestaje između 500 i 600 od 1400 postojećih jezika, dok ih je 250 neposredno ugroženih.
U Aziji su najviše ugroženi manjinski jezici u mnogim dijelovima Kine, a osobito je težak slučaj "nu-shua" - "ženskog jezika", tajnog jezika žena u Kini, koji se razvijao stotinama godina, a zadnja osoba koja ga je znala pisati, Yang Huanyi, umrla je 2004. u 98. godini.
Ženski jezik nastao je u kineskoj provinciji Hunanu, gdje su ga u najvećoj tajnosti razvile žene kojima nije bilo dopušteno školovanje. Preživio je brojne prirodne katastrofe, dva svjetska rata, građanski rat u Kini i Kulturnu revoluciju, ali je počeo nestajati od trenutka kad su vlasti ženama omogućile veće slobode, uključujući i pravo na obrazovanje.
U Atlasu, čiji je glavni autor pokojni profesor Stephen Wurm, australski lingvist mađarskog podrijetla koji je govorio oko 50 jezika, navodi se nekoliko razloga za nestanak jezika, uključujući politike pojedinih vlada i asimilaciju zbog gospodarskih pritisaka, trendove migracija, bolesti i prirodne katastrofe.
No potreban je odlučni višejezični pristup kojim se mogu spasiti i najugroženiji jezici, objasnio je profesor Wurm.
Primjerice, potkraj osamdesetih godina u Japanu je samo osam starijih ljudi govorilo jezik ainu nakon desetljeća službenog zanemarivanja tog jezika, no zahvaljujući poticajnoj politici ainu je spašen i ponovno se koristi.
I na konferenciji u prigodi 7. međunarodnog dana materinskog jezika, koju će otvoriti Koichiro Matsuura, u utorak će se govoriti o toj temi.
Bivša predsjednica Islanda Vigdis Finnbogadottir će govoriti o posljedicama nestanka jezika, što je i tema dokumentarnog filma "U jezicima živimo - glasovi svijeta". Film je snimljen na njezinu inicijativu, a problem obrađuje kroz niz životnih priča pojedinaca.
Potom će biti predstavljen niz inicijativa za zaštitom jezične raznolikosti, među kojima i projekt muzeja jezika, koji bi uskoro trebao biti otvoren u Italiji.