Claude Hagege knjigu je napisao na temelju iscrpnog akademskog bavljenja jezikom, ali i vlastita iskustva u proučavanju jezika, rekao je Ranko Matasović na promociji.
Istaknuo je da autor upozorava kako izumiranje jezika nije nova pojava, već proces koji traje te on s povijesnog aspekta objašnjava kako su i zašto izumirali mnogi jezici diljem svijeta.
Jedna od Hagegeovih teza je da globalni jezici, engleski i francuski, ne dovode nužno do izumiranja malih jezika, jer svaka zemlja ima svoju povijest i specifičnu situaciju, rekao je Matasović.
Na primjeru hebrejskog jezika Hagege govori o uspjehu inicijativa za očuvanjem jezika koje se provode, među ostalim, kroz školstvo, proglašavanjem jezika službenim, jačanjem jezične svijesti i svijesti o identitetu u govornika te djelovanjem jezikoslovaca.
Hebrejski jezik za Adalberta Rebića primjer je kako jezik treba čuvati. Rebić smatra da važnu ulogu u jačanju hebrejskog u odnosu na globalne trendove ima Institut za hebrejski jezik, pa se primjerice, naglasio je, na izraelskoj televiziji rijetko može čuti strana riječ.
Hrvatski jezik obrađen je u posebnom poglavlju knjige.
Iako Claude Hagege nije uvijek smatrao da je hrvatski jezik zaseban u odnosu na srpski, u knjizi je zaključio da se prema kriteriju jezične svijesti govornika i načinu na koji oni žive svoj jezik, hrvatski jezik može smatrati samostalnim i različitim od srpskoga.
Alain Schneider, ataše za suradnju na području jezika, obrazovanja, audiovizualnih medija i mladeži pri Francuskom veleposlanstvu u Hrvatskoj, ocijenio je zabrinjavajućim što samo dva posto učenika u hrvatskim školama uči francuski jezik.
Boriti se za francuski jezik u hrvatskim školama isto je što i boriti se za hrvatski jezik u Europi, rekao je Schneider.
Knjigu "Halte a la mort des langues" (Pariz, 2000.), prevela je Ivana Franić, a objavila zagrebačka Naklada Disput.