“Nacistički režim primjereno je ocijenjen i osuđen, ali komunizam i komunistički zločini nikada nisu odgovarajuće evaluirani”, rekla je litavska zastupnica Rasa Juknevičienė, koja dolazi iz stranke desnog centra Domovinska unija i koja djeluje u zastupničkom klubu Europske pučke stranke.
Juknevičienė, čiji su djed i baka protjerani u Sibir, gdje su umrli u logoru, utemeljiteljica je neformalne skupine zastupnika EP-a za njegovanje kulture sjećanja. Rekla je da je glavni cilj te skupine podići spomenik žrtvama svih totalitarističkih režima u Bruxellesu, središtu institucije Europske unije.
Bugarski zastupnik Andrej Kovačev, pripadnik stranke GERB koja je također članica EPP-a, govorio je o problemu otvaranja arhiva bivše jugoslavenske tajne službe Udba.
On je rekao da su fašizam, nacizam i komunizam podjednaka zla koja nisu jednako osuđena u današnjoj Europi.
Vlatka Vukelić, profesorica povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu, rekla je da su zločini u komunističkim društvima zaokupili zapadnu javnost tek nakon pada Berlinskog zida, da je kultura sjećanja na te zločine tek u povojima, te da se u Hrvatskoj svi pokušaji da se zločini totalitarističkog režima istraže i revaloriziraju etiketiraju kao revizionizam.
“Hrvatima se u bivšoj Jugoslaviji sustavno nabijao osjećaj krivnje, a masovni zločini na kraju rata opravdavani su kolektivnom krivicom”, rekla je.
Vladimir Šumanović, također profesor na Hrvatskim studijima, rekao je da “Bleiburg najveća tragedije u povijesti hrvatskog naroda, masakr velikog broj ljudi čiji ostaci još nisu pronađeni”.
Na konferenciji je govorio i austrijski povjesničar Florian Rulitz, koji je objavio knjigu “Tragedija u Bleiburgu i Viktringu”.
Željana Zovko je rekla da je svrha konferencije “pružiti pružiti uvid u tragične događaje i zločine koji su pogodili hrvatske neistomišljenike tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, s posebnim naglaskom na Bleiburšku tragediju, s ciljem zajedničkog unaprjeđenja razumijevanja i sjećanja na ove značajne povijesne događaje”.
Rekla je da je u zapadnoj Europi kraj Drugog svjetskog rata značio kraj dotad nezabilježenog užasa i zločina, a da je u Hrvatskoj, svibanj 1945. postao simbol “groznih poratnih komunističkih zločina”.
“Zato je do danas to razdoblje u hrvatskoj povijesti ostalo duboko bolno i traumatično, iako je Hrvatska iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjednika”, rekla je Zovko.