Književnica i voditeljica tribine Ana Horvat predstavila je svoje gošće pjesnikinje Anu Jakopanec i Manuelu Mikulić i mladog glazbenog gosta harmonikaša Emanuela Matijaša, a potom je svaka pjesnikinja pročitala po četiri pjesme u izboru voditeljice.
Foto: Pjesnikinje Manuela Mikulić (lijevo) i Ana Jakopanec (desno) gošće 36. tribine Razgovor s pjesnikinjom koju vodi književnica Ana Horvat (sredina)
Ana Jakopanec (Poljanci pokraj Slavonskog Broda, 1956.), srednju medicinsku školu završila je u Slavonskom Brodu, a stručni studij Teologije u Osijeku kojim je stekla naziv stručne prvostupnice - vjeroučiteljice. Članica je literarne sekcije KUD-a Podravka i ogranka Matice Hrvatske u Koprivnici i još nekih umjetničkih udruga. Objavila je knjige-zbirke pjesama: "Boja ljubavi" (2013.), "Procvali križ" (duhovna poezija, 2016.), "Falačec neba" (na kajkavskom, 2016.), "Kad runolist procvate" (2018.), "Božični kajkavski rap" (slikovnica, 2018.) i kratke priče "Kroz život idem" (2016.). Na mnogim natječajima za poeziju je nagrađena, a pjesme, priče i drame su joj objavljene u 60-ak zbornika.
Manuela Mikulić (Varaždin, 1987.), osnovnoškolsko obrazovanje stječe u bednjanskoj Osnovnoj školi, gdje već od prvog razreda sudjeluje u svim izvanškolskim aktivnostima vezanim uz pisanu riječ. Ekonomistica je, koja srednjoškolsko obrazovanje stječe u Ivancu gdje otkriva svoj talent za pisanje. Godine 2005. započinje studij teologije koji napušta tri godine kasnije i ostvaruje se kao majka, ali i kao pjesnikinja. Živi u Bednji s 10-godišnjom kćeri i roditeljima. Svoju prvu zbirku pjesama pisanu bednjanskim dijalektom "Jedan život - Jane življanja", objavljuje 2012. (svaka pjesma prevedena je na književni standard). Druga zbirka pjesama "Drhtaj" (2013.) manjim je dijelom pisana bednjanskim dijalektom, a ostatak na književnom standardu. U Osnovnoj školi Bednja od 2016. godine vodi grupu malih pjesnika i omogućila im objavljivanje prvog zbornika dječjih radova na bednjanskom dijalektu.
Nakon prvog glazbenog broja, pjesnikinje su odgovarale na pitanja što je pjesnikinje nagnalo da studiraju teologiju i kako su ih ta saznanja vodila kroz život, je li lakše pisati na standardnom hrvatskom ili dijalektu, kako i kada pišu poeziju te pišu li za djecu.
Foto: Pjesnikinja Manuela Mikulić u društvu Ane Horvat
Pjesnikinja Manuela Mikulić je jako rano shvatila da drukčija. Imala je priliku proučavati Bibliju i u njoj tražila odgovore, a to je uvelike utjecalo na njeno pisanje jer je to "bio dodir s izvorom". Najčešće piše na standardnom hrvatskom jeziku, a kad piše na bednjanskom mora razmišljati jer želi zadržati njegovu izvornost. Pjesme koje piše dolaze "iznutra i to je kao 'prisila'", kazala je pjesnikinja i dodala da se i noću probudi jer pjesmu koju sanja "mora odmah zapisati jer bi inače nestala". "U poeziji sam sama sa sobom, sama sebi sam dostatna i to je ono iskonsko", dodala je pjesnikinja. Svojoj je kćeri, koja sada ima 10 godina, recitirala kratke pjesmice jednostavne rime koje je ona voljela slušati pa je i sama jako rano počela pisati.
Foto: Voditeljica Ana Horvat s pjesnikinjom Anom Jakopanec
Pjesnikinja Ana Jakopanec voljela je religiju, voljela je čitati Bibliju, mnoge psalme zna napamet, a "u Bibliji se nalazi i najveća od svih 'Pjesma nad pjesmama'", a kako je djeci na poseban način približila religiju, u Osijeku je na izvanrednom studiju diplomirala teologiju. Od djetinjstva je razmišljala i pisala na standardnom hrvatskom, na kajkavski ju je "potaknuo suprug kojeg više nema", a taj "kajkavski zagorski ljudi razumiju", kazala je pjesnikinja. Kako je majka četvero djece, pisala je kada je za to imala vremena, a "sada piše iz duše". Često se javlja na natječaje i tada je "primorana pisati na određenu temu". Kada je o pisanju za djecu riječ, u pripremi ima slikovnicu za djecu "zamišljenu kao igrokaz u obliku kajkavskog repanja na kojoj djeca već rade".
Nakon glazbenog broja kojeg je Emanuel Matijaš izveo na harmonici, te čitanja pjesmama u vlastitom izboru pjesnikinja, voditeljica Ana Horvat povela je razgovor o zasebnim temama - podučavanju, članstvu u udrugama, pisanju na dijalektu, nagradama i hobijima.
Foto: Tribinu je svojim izvedbama upotpunjavao harmonikaš Emanuel Matijaš
Posjetitelji su tako doznali da je pjesnikinji Ana Jakopanec, iako je cijeli život radila kao medicinska sestra, podučavanje djece bila je dopuna koja ju je upotpunila. Članica je više udruga - pisaca, slikara, etno-baštine - umjetnika raznih profesija. "Skupimo se i pričamo o svemu, kak se kaže - 'uz odojka na ražnju'", rekla je pjesnikinja, a potom pročitala i jednu svoju 'erotsku' pjesmu na kajkavskom. Još je kao osnovnoškolka osvojila prvu nagradu za svoju pjesmu "Isus i proljeće" koja joj je omogućila odlazak na more, a 2014. dobila je prvu nagradu za pjesmu "Kmica". Voli hodati, planinariti, biciklirati, a od životinja ima psa i mačku.
Pjesnikinju Manuelu Mikulić pisanje na bednjanskom čini posebnom tim više što je taj dijalekt zaštićen kao kulturna baština. "Bednjanski je poseban , onda mora da sam i ja", kazala je pjesnikinja i dodala da je imala sreću jer su joj roditelji razgovarali na bednjanskom. Kao osnovnoškolka sudjelovala je na Lidranu, gdje je recitirala i glumila i "svi su se čudili kako dobro vlada pozornicom". "Da sam bila u Zagrebu možda bih postala glumica-negativka", kazala je Mikulić. Kao srednjoškolka je glumila Juliju u Varaždinskom kazalištu i tako je "jedno vrijeme bila u braku". Piše i ljubavnu poeziju, ali ta poezija nikada nije o nekom posebnom muškarcu. Za erotku poeziju kaže: "Što je požuda tijela naspram požude duše?! Kad misli vode ljubav - to je erotika, jer misao dobija što misao želi!" Kada govori o nagradama, istaknula je sudjelovanje na jednom međunarodnom natječaju kada je imala 18 godina na kojem je bila 25. od ukupno 200 sudionika, i više se ne prijavljuje na natječaje. Voli meditiranje i svaki puta kad meditira nastoji sagledati koliko samu sebe može duboko proučiti, a u tom meditiranju nastaju pjesme.
Za kraj ovih po svemu zanimljivih, neobičnih i duhovnošću prožetih razgovora, pjesnikinje su pročitale po jednu svoju najdražu pjesmu, a Emanuel Matijaš odsvirao jednu zahtjevnu rusku skladbu. I ove su večeri posjetitelji tribine uživali, a prostor antikvarijata Jesenski i Turk te je srijede, 13. studenoga, odzvanjao pljeskom koji su pjesnikinje doista zaslužile.
Izvor: HinaOTS
- end - -