Po ustaljenom redu, posjetitelji su najprije doznali nešto o gošćama pjesnikinjama nakon čega je svaka gošća pročitala nekoliko svojih pjesama u izboru voditeljice Ane Horvat, a glazbeni gost odsvirao i otpjevao jednu skladbu.
Biserka Vuković (Čakovec, 1958.), umirovljena je diplomirana inženjerka sigurnosti, a živi u Lovranu. Od rane mladosti piše poeziju i prozu, a uz to je i slikarica i kiparica. Pjesme su joj predstavljene u mnogim domaćim i inozemnim zbornicima, a objavila je i dvije zbirke poezije - "Naše kraljevstvo" (2014.) i "Vječno kraljevstvo snova" (2018.), te zbirku kratke proze. Bila je voditeljica ili organizatorica nekoliko pjesničkih događaja, te polaznica mnogih likovnih radionica.
Foto: Pjesnikinje Katica Tomek (lijevo) i Biserka Vuković (desno) u društvu književnice i voditeljice tribine Ane Horvat (sredina)
Katica Tomek (Donji Hrušovec pokraj Velike Gorice, 1959.), diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje živi i radi kao pravnica u Zdravstvenom učilištu. Piše poeziju, s prekidima, od osnovne škole. Objavila je tri zbirke pjesama - "Bezimene pjesme" (2006.), "Samotne pjesme" (2012.) i "Krhotine snova" (2016.). Voli čitanje i druženja.
Prvo pitanje voditeljice Ane Horvat nakon predstavljanja bilo je: "Treba li za pisanje poezije dobro školovanje". Obje gošće pjesnikinje mišljenja su da za pjesništvo svakako treba imati dara, ali je dobro imati i škole i puno čitati. Razgovor se potom vodio o počecima pisanja, prekidima i nastavljanju pisanja poezije, pisanju u kasnijim godinama te o pjesnicima kao 'ludim' ljudima i shvaćanju pjesnika općenito.
Foto: Pjesnikinja Katica Tomek u društvu voditeljice tribine Ane Horvat
Pjesnikinji Katici Tomek pisanje je bilo potreba za izražavanjem nečega što je trebala izbaciti iz sebe. Kazala je da se u mladosti počinje pisati jer ih to doba jednostavno tjera na pisanje, a onda prestanu. U poznijim godinama pjesnici pišu iz potrebe da se izrazi sve ono što se tijekom godina u njima nakupljalo. Osobno je više htjela pisati prozu, ali se u poeziji u kraćem obliku može reći puno više. Mišljenja je da poeziju ljudi baš i ne razumiju i zato je ne prihvaćaju.
Foto: Voditeljica tribine Ana Horvat u razgovoru s gošćom pjesnikinjom Biserkom Vuković.
Prve pjesničke korake pjesnikinja Biserka Vuković napravila je u osnovnoj školi i to zahvaljujući u to doba popularnim spomenarima, a naprasno je prestala kada je upravo zbog tih spomenara "dobila batina". Ponovo je počela pisati u srednjoj školi, pa su ju obitelj i život udaljili od pisanja jer je suprug smatrao da to nije za ženu, a potom je "uzela stvar u svoje ruke i odlučila da mora nastaviti pisati jer to - tako mora biti!". Slaže se s pjesnikinjom Tomek da ljudi baš i ne razumiju poeziju jer ne znaju koliko pjesnik mora u sebi naći snage da iz sebe 'izbaci' pjesmu. Izrekla je i naglas mišljenje mnogih - kada bi se poezija dobro plaćala, svi bi ju voljeli.
Nakon nove glazbene pauze razgovor se vodio o utjecaju obitelji i okoline na pisanje, relaciji pisanje-hobiji, te zanimljivostima iz osobnog života pjesnikinja.
Foto: Sudionici 35. tribine Razgovor s pjesnikinjom (slijeva na desno): Katica Tomek, Ana Horvat, Biserka Vuković i Ivan Bakša Gornjogradski.
Iako je pjesnikinja Katica Tomek odrasla u mnogočlanoj siromašnoj obitelji, bilo je lijepo - ne može zaboraviti igre, dijeljenje, a koliko je bilo lijepo bilo je i teško. Na pritisak oca postala je pravnica. Nije mogla vjerovati da drugi ne pokazuju razumijevanje za njeno pisanje pa je "pisala iz vlastite želje" i nije joj žao. Voljela je čitati jer je tada "bila u jednom drugom svijetu" i živjela je život "putem likova iz knjiga". Za sebe kaže da je "vuk samotnjak koji voli druženje". Na livadi je sama, ali uživa; kad joj treba društvo - ode u grad.
S obzirom na bavljenje slikarstvom i kiparstvom, pjesnikinja Biserka Vuković je konstatirala da baš nije voljela lončariti dok je bila djevojka iako su svi "u familiji bili kreativci", ali dok to radi "tu i tamo nekaj napiše". U dalekom Japanu govorila je svoj haiku. "Svake godine održava se festival poezije i festival haikua, pa je tako jedne godine na trsatskoj Gradini na festivalu bila jedna japanska TV ekipa u kojoj je supruga jednoga Japanca bila Riječanka. Zamolili su da na licu mjesta napišem jedan haiku i dopao im se". U Tokiju je u jednoj 45-minutnoj emisiji zgovorila svoj haiku - najprije na hrvatskom, a potom je po dva puta pročitan na engleskom i japanskom. Osim slikarstva i kiparstva, bavi se kao zaštitarka osiguranjem osoba, a u mladosti - jer je i sama izrasla u siromašnoj obitelji - bila je i kuharica, i konobarica i uvijek je težila dobroj školi, pa je potegla čak u Dubrovnik kako bi postala dobra kuharica.
Nakon zadnje glazbene pauze, pjesnikinje su pročitale po nekoliko svojih pjesama u vlastitom izboru, a kako je jenjavala kiša, tako su u prostoru antikvarijata Jesenski i Turk u zagrebačkoj Preradovićevoj, te srijede, 30. listopada, jenjavali glasovi i razgovor zadovoljnih i razdraganih posjetitelja tribine.
Foto: Vjerni posjetitelji na 35. tribini Razgovori s pjesnikinjom u prostoru antikvarijata Jesenski i Turk u zagrebačkoj Preradovićevoj.
Izvor: HinaOTS
- end - -