U knjizi su na 200 stranica objedinjeni tekstovi četrnaest autora o društveno-političkom sustavu, gospodarstvu, brodogradnji, prometu, vodoprivredi i drugim područjima.
Urednik Branimir Strenja kazao je da knjiga ne skriva nedostatke tog vremena te da je namijenjena onima koji žele znati više ili se prisjetiti „vremena kada su se stvarala materijalna dobra koja su nam omogućila standard kojim smo tada bili zadovoljni.“
O knjizi su još govorili recenzenti Josip Deželjin i Ivan Brnelić, predsjednik Saveza društava Josip Brot Tito Hrvatska Tomislav Badovinac, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana župana Vidoje Vujić i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.
Brnelić je istaknuo da autori nisu htjeli glorificirati Tita ni samoupravni socijalizam, nego pokazati da su Rijeka i regija u to vrijeme doživjeli procvat.
Badovinac je ocijenio da se „pogrom prema Titu pojavio jer se nitko nije usudio govoriti protiv antifašizma pa je Tito odabran kao meta.“
Vujić je rekao da knjiga opisuje razdoblje od 1945. do 1990. bez ideoloških predznaka. U Titovo doba više se stvaralo, radnici su primali viškove, a danas postaju višak, rekao je dodavši, da su se “ljudi bojali partije, ali se danas boje za radno mjesto, otplatu kredita.“
Obersnel je rekao da se i u tom razdoblju griješilo, ali da „nas se želi uvjeriti da smo živjeli u diktaturi i zaostalosti“, a da „nije tako. Zaboravili smo ili netko želi da zaboravimo da, ako ikoji kraj mora biti zahvalan Titu, vodstvu NOB-a i političkom vodstvu, onda to moraju biti Rijeka, Istra i drugi dijelovi Hrvatske koji su bili prepušteni okupatoru“, rekao je naglasivši da je te krajeve trebalo vratiti i ponovno graditi.
Obersnel je istaknuo da mu kao gradonačelniku nije lako slušati rezultate iz tog razdoblja i suočiti se sa stvarnošću te je zaključio da je unatoč tomu optimist, da je pred Rijekom velika prilika, tj. EU i da vjeruje da će ju iskoristiti.